Tajna podzemnog mosta

Kasno uveče, kad su ulice uglavnom puste, skrivajući se u mraku prolistalih lipa došunjaše se do izloga i natežući okvir načiniše otvor toliki da su mogli provući, ne samo žicu već i čitavu šaku. Onom žicom povukoše baterije koje uz lupnjavu popadaše po prašnjavom dnu izloga, odakle ih pokupiše i izvukoše kroz uski otvor. Sve je trajalo veoma kratko. Sa osvojenim plijenom mogli odmah pobjeći na sigurno mjesto./p>

Sljedećih dana, nakon mukotrpne potrage za jednom baterijskom lampom i ispravnom sijalicom, sa žalošću zaključiše da su one baterije već odavno prazne i sasušene. Shvatiše da je njihov prošlonoćni pohod bio potpuno jalov. Nije im ništa drugo ostalo, nego da se daju u potragu za kakvom petrolejkom, jednom od onih koje su bile u upotrebi po okolnim selima. Dogovoriše se da Mirko ode na selo i pokuša da otuda donese jednu takvu lampu i, ako bude imao sreće, da nađe kakvu bocu sa petrolejom. Do tada im je ostalo da uhode onoga vozača kamiona, koji je uglavnom izbjegavao kafane i javna mjesta. Sad, kad su znali razlog, nijesu se tome čudili i stalno su morali biti na oprezu da im ne izmakne./p>

Svih tih dana poznoga proljeća, s uma im se nije skidala ona noćna pustolovina i saznanje da se neđe u gradu ili ispod grada skriva veliko blago koje svakoga dana može da nestane nekud. Grozničavo su tražili mogućnost da se domognu blaga ili barem izvjesnosti što će se s njim dogoditi, u čije ruke će dopasti. Dovoljno im je bilo da se śete svoje mukotrpne potrage za bilo čim što bi im moglo omogućiti izlet u mrak podzemlja, makar to bilo nekoliko svijeća, par baterijskih lampi ili obična petrolejka, pa da pomisle kolike mogućnosti bi im pružio barem i djelić toga blaga koje su, na nekom nepoznatom mjestu, sakrili tajanstveni, bezlični i bezimeni ljudi, koji uz to i veoma opasno izgledaju./p>

U školi su nastavnici počeli sa zaključivanjem ocjena, te je bilo veliko pitanje sa kakvim uspjehom će završiti razred. Zbog toga su grozničavo pokušavali da na časovima saznaju što više, dok bi domaće zadatke na brzinu prepisivali, na velikim odmorima, i na taj način se koliko-toliko osiguravali od neuspjeha./p>

Prava zlatna groznica, uhvatila ih je tek nakon raspusta, jer se grad ispraznio i ulice utišale od dječije vike i trke. Počela je da ih hvata panika da će svi oni neznanci naprosto nestati sa dragocjenostima te će cijela pustolovina ostati jalova. Mirko je otišao na selo i u kući svoje pokojne babe našao jednu garavu, limenu petrolejku koju je očistio i donio umotanu u novine da mu se ne bi sprdali. Ostalo je da se snađu za petrolej, što nije bilo teško, jer se on mogao na litre kupiti u takozvanim “Granapima”, odnosno Gradskim Narodnim Prodavnicama, kako se to govorilo novim revolucionarnim jezikom. Od onih komada voska sa Novog groblja, izmijesili su nekakve čvornovate svijeće da im posluže za slučaj ako baterijske lampe ili petrolejka zakažu. U školi su sakupljali komade krede, kako bi mogli obilježiti mjesta pored kojih su prošli u slučaju da se pećina bude račvala. Sve u svemu, pripremali su pravu pravcatu ekspediciju, nekoliko dana odlažući ulazak u taj tajanstveni podzemni svijet, nijesu priznavali sebi da ih je u tome, osim mraka i neizvjesnosti, ometao i prilično dubok strah od nepoznatog./p>

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18