TESLA

Povodom 155 godina od rođenja Nikole Tesle (Smiljan, 10. jul 1856.) objavljujemo intervju koji je Džona Smita vodio sa Nikolom Teslom u Kolorado Springsu

NOVINAR: Gospodine Tesla, stekli ste slavu čovjeka koji se umiješao u kosmičke procese. Nedavno ste preplašili dobre ljude tvrdeći kako vibracijama možete presjeći Zemlju kao jabuku nožem. Ovđe u Kolorado Springsu stvorili ste munju; čovjek do sada to nije učinio. Nebo sijeku hiljade munja i hiljade gromova udaraju u planinske vrhove. Tlo podrhtava, a životinje i ptice bježe u divljem stahu. Zahvaljujemo vam na ljubaznosti što ste pristali da se sklonimo u ovu kuću; tu se osjećam bezbjednim. Moje ime je Džon Smit i novinar sam u Biltenu Besmrtnosti. Urednik toga lista je gospođica Emili Dikinson, a direktor gospodin Volt Vitmen.
TESLA: Gospođica Dikinson je pjesnikinja čije stihove cijenim, a gospodin Vitmen ima nazore koji su mi veoma bliski. Redovno čitam vaš list, da bi ovaj razgovor tekao lakše i brže, ukinućemo vrijeme i prostor.
NOVINAR: Čudo već u početku! Ko ste vi, gospodine Tesla?
TESLA: To je pravo pitanje, gospodine Smit, i ja ću se potruditi da van dam i pravi odgovor na njega.
NOVINAR: Kažu da ste iz zemlje Hrvatske, iz kraja zvanog Lika, đe zajedno sa ljudima raste drveće, kamen i zvjezdano nebo. Kažu da vam je zavičaj selo koje nosi ime po gorskom cvijeću, i da je kuća u kojoj ste se rodili pored šume i crkve.
TESLA: Zaista, sve je tako.
NOVINAR: Stub kuće je bila majka. Imala je zlatne ruke. Njena bašta se prva zazelenila i njeno žito najprije vlatalo. Tkala je najbjelje platno i vezla najljepše vezove u kraju. Vrijeme je znala po ptičijem letu, a po travi đe će poteći izvor. Pred oluju je brala u polju iglice groma i tako sprečavala nesreću i vatru. Pjesme koje je ona slušala kao dijete, pjevala je svojoj đeci ili je smišljala nove.
TESLA: Bilo joj je šezdeset godina i, šale radi, vezivala je tri svoje trepavice. Zar to nije čudesno?
NOVINAR: Zadivljujuće je kako izvjesni ljudi imaju roditelje kakvi su donekle i oni sami.
TESLA: Sjeme biljke mora pasti na pogodno tlo, i treba ga zalivati, njegovati i čekati da iznikne i olista. Tako je i sa svakim čovjekom ili bićem koje ima ljudsko obličje.
NOVINAR: Znači li to da takvo obličje nije uvijek i znak da je neko čovjek?
TESLA: Ja sam se mnogo puta uvjerio u to.
NOVINAR: GospodineTesla, jedan pjesnik je govorio o svemirskom brodu, koji se spustio u Smiljanu i čestitom seoskom svješteniku i njegovoj ženi ostavio muško dijete, koje su oni nazvali Nikola.
TESLA: Pjesnici bolje tumače pojave ovoga svijeta od drugih ljudi.
NOVINAR: Prije nego što će se to dogoditi, nad Likom se pojavio meteor, svjetionik zvjezdanom brodu.
TESLA: Taj meteor je opisao moj otac. On ga naziva usijanim nebeskim tijelom.
NOVINAR: Ako je jedno dijete tako rođeno, zar nisu i sva đeca nebeskog porijekla?
TESLA: Vasiona je bila kolijevka prvih ljudi. Iz nje su potom izlazili jedino oni što će nešto stvoriti i učiniti za ljudski rod.
NOVINAR: Koja su đeca te iz kolijevke?
TESLA: Vili Šekspir, Leonardo da Vinči, onaj momak Amadeus. Naravno ima ih još.
NOVINAR: Prvi j pjesnik, drugi naučnik i slikar a treći kompozitor.
TESLA: Svi su oni samo različite manifestacije istog Duha.
NOVINAR: Jesu li i oni prispjeli na Zemlju svemirskom letjelicom?
TESLA: Bilo je i takvih koje su gurnuli dolje. Ali ne brinite za njih. Oni su kao mačke: dočekaju se na noge, makar ih bacili sa posljednjeg sprata Valdorf-Astorije.
NOVINAR: Dok smo posmatrali kako blješte munje i slušali kako tutnje gromovi, rekli ste: „To je kao u ‘Luči mikrokozma’, kada Lucifer na čelu milionske vojske polijeće u Nebo!“
TESLA: U Lucifera su svi bili zaljubljeni. Ni onaj što je letio umnim krilima, nije im odolio.
NOVINAR: Vratimo se vašem životu. Školovali ste se u Gracu, studirali u Pragu, službovali u Budimpešti i Parizu. Zatim odlazite u Ameriku.