Vrijeme gladnih i žrtvovanih

 

Prije no što sam vas uzbuđen mogao odgovoriti, uzme u ruke major Vinjol akt srbijanskog Ministarstva vojnog, odvede Saraja u stranu i dadne mu da pročita. Đeneral, koji me je inače lično simpatisao, pročitavši akt pogleda me vas uzbuđen i upita strogo:

 

  • Što je ovo, Bajkoviću?

 

Meni su suze tekle iz očiju i ne mogah odgovoriti, a major Vinjol poče Saraju objašnjavati o mome pasošu. Saraj priđe Tucakoviću i upita ga kratko i strogo:

 

  • Postoji li taj dokumenat ili ne?

 

Tucaković odgovori:

 

  • Taj nije nikada postojao.

 

Ja dođoh k sebi i obratim se đeneralu Saraju:

 

  • Gospodine đenerale, prije no što bi me poslali na strijeljanje, molim da naredite pukovniku Tucakoviću, da upita telefonski Pariz – da li mi je u srbijanskom poslanstvu 29. avgusta 1917. godine, izdat taj pasoš ili ne?

 

Saraj Tucakoviću ovo i naredi.

 

Pukovnik Tucaković rekne:

 

  • Mi informacije iz Pariza i od svuda već imamo i budite uvjereni, da naše vlasti ne bi podnijele takvu optužbu bez prethodnoga ośedočenja.

 

Ja se, uzrujan do vrhunca, okrenem đeneralu Saraju i reknem:

 

  • Gospodine đenerale, časnu riječ crnogorskog oficira i vaspitanika francuskog dajem Vam, da je sve što rekoh istina.

 

Tucaković upade:

 

  • To je sve laž!

 

Ja se okrenuh Tucakoviću sa riječima:

 

  • Evo dokazaću Vam, da Crnogorac ne laže!

 

Iz džepa izvadih fotografske snimke moga pasoša i dadoh ih Saraju. Saraj prihvati fotografije. Pukovnik Tucaković izvije šiju i upre oči u papire. Đeneralu rekoh:

 

  • Ovo su fotografski snimci toga pasoša, a fotografska ploča nalazi se u fotografa.

 

Tucaković preblijeđe.

Naredna stranica

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=6335

Objavio dana avg 22 2018. u kategoriji Biblioteka. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV