Brđanski bluz – Šumski dobroželatelji – ponovo

Nenadano se u zadnje vrijeme pojačala zabrinutost dobroželatelja za zaštitu šuma crnogorskih. Posebno su zabrinute za sume śevera nevladine udruge sa juga. Izuzimajući lokalce, korisnike pogubne vladine politike regionalnog ravnomjernog razvoja, koji su direktno pogođeni dahijskim marifetlucima u šumama, šumske pohare nikoga nijesu interesovale. Ni političare, ni medije, ni tužioca, ni policiju. Šta bi sad?

Šumska mafija ima svoje tevabije u šumarskom esnafu, svoje žandare, svoje šumare, svoje sudije, svoje činovnike u ministarstvima i komisijama, svoje novinare, svoje ministre, svoje šumarske eksperte sa fakulteta i instituta za šumarstvo. Šumska mafija je prosperitetna i ima zavidne šićare.

1845 godine je Ali paša Stočević za koncesije na šume hercegovačkog sandžaka dobio, od austrijskog trgovca Leona Klucka, 3.500 groša, a za peškeš zadržao 2.500. Doooobra koncesiona naknada. Trgovci su ipak imali dobit od 100 puta na ovakav poslovni aranžman. U CG je malčice drugačije, ipak išegamo balvane u dasku. Kolosalan uspjeh nakon 185 godina mučnog i teškog iskušenija. Takve su naše dahije. A, ima li peškeša danas? Taj peškeš, koji je srce liberalne ekonomije, napravio je razvojnu apokalipsu u crnogorskoj drvopreradi. U ovoj oblasti u socijalizmu je radilo 12.500 radnika. Danas radi 500. Šumarstvo u CG, u socijalizmu čini 12% GDP, danas 0,5%. Izumitelj crnogorske ekonomske škole rekao bi da su ovi novi mnogo produktivniji – jedno šumsko preduzeće ima veći obrt od Uprave za šume. 8.800.000 prema 8.200.000. Ali, crnogorske šume su nekad generisale 100 puta više prihoda i ljudi iz šumskih regona nijesu bili ljuta sirotinja. Dakle, kome lova? Zbog malo sitnog, brzog, zvečećeg peškeša u džepu montenigerijska državna oligarhija je otisnula u provaliju cijelu crnogorsku drvopreradu. I sve je to predložila, promislila i podržala cg ekonomska elita predvođena vukom koji je istovremeno i tić.

Javorak iz Nikšića je nekad izvozio namještaj Luj XIV u Francusku. Zašto u staroj državi nijesu izvozili dasku u Egipat (kao danas) nego su pravili namještaj i zapošljavali 12.500 radnika? Zar nije lakše udariti u šumu, išegati trupce u dasku i odmah dokopati pare, nego se mučiti sa namještajem i hiljadama radnika?

Zašto nemamo elite kompetentnosti? Nemamo ih niđe, ne samo u šumarstvu, Iako je jasno da kolonijalna pljačka resursa uništava čitavu ekonomiju ne postoji razmišljanje o drugačijem korišćenju resursa. Istorijsko iskustvo, upoređenje sa komšijama i ekonomski fijasko nijesu dovoljni razlog da se napušti koncesiona hajdučija i prihvati evropski sistem gazdovanja šumama. Pohlepa političkih i ekonomskih elita je toliko neutaživa da društvo ovako pohlepno može samo sebe iźesti ližući svoju sopstvenu krv. Eskimi love vuka tako što postave u ledu krvavi nož koji pohlepna životinja liže i posiječe sopstveni jezik a uslijed hladnoće ne osjeti da liže sopstvenu krv, da bi na kraju i sama sebi došla glave. Zbog sitne, ali brze, pohlepe šumarske mafije političke elite su survale šumarstvo a od drvoprerade napravile drvoprevaru. Iako apokalipsa u šumarstvu uništava i državnu ekonomiju i stanovništvo nerazvijenih opština ne postoji volja političke elite da se zaustavi apokalipsa. Društveni konsenzus postoji samo oko liberalnog privređivanja cg ekonomske škole vukotićskog tipa – udri u bježi.

Ali zašto je nova vladajuća cg garnitura metalurga, lihvara i mehaničara ista kao i prethodni hoštapleri i gulanferi? Odmah su se užglijebili u postojeći truli, korupcijski kolotrag. Je li ova nova gologuzija i neznanija time gora na svaki način od istih takvih ćardžija otprije? Neki kažu, najprostije, novi dahija je isti kao i stari izanđali dahija. Dahije dolaze i prolaze a puk očekuje da je novi bolji, a on je isti jer ne može biti drugačiji. Ljudi pecaju ribu hiljadama godina, udice i mreže su iste hiljadama godina, a somovi i dalje halapljivo grizu. Možda je u cg evolucijski ćorsokak.

Ako je sve što se tiče šumske mafije u Montenigeriji poznato, i neka vrsta javne tajne, ta kolosalna pljačka koja se mjeri milionima i, usputna, destrukcija drvoprerade nije jasno zašto medije i politiku nije interesovala ova mafijaška struktura tj lopinjanje kao privredna djelatnost a la Bajo Pivljanin i beskonačna duhovnost pohlepe. Kome lova, ko se utalio?

Sve ovo gornje je napisano još u zemanu đukanovićevštine a poslije 3 godine vlasti giliptera, šalabajzera, kurajbera i duduka ništa novog nije bilo. Pohlepa i halapljivo isplaženi jezici novih hijena vidljivi su svima osim slijepima kod očiju. Nova vrhuška je instalirala svoje janjičare i nastavljaju sa koncesionom pljačkom šuma vukući 3 godine za nos obeznanjeni narod. Igranka po crnogorskim šumama (tj pljačka) je nastavljena samo sa drugim igračima, Jokovićima, Stijovićima, Bečićima, Spajićima… Nema napuštanja koncesionog sistema jer šićardžije nove vlasti prihvataju razvrat, podmuklost, grabež i jagmu kao svoje najviše moralne vrline. Nesretnik ministarski koji je švercovao šumu („tovario 148 konja i ćerao put ostroških greda“) treba da razmontira koncesioni sistem? Može li mu u tome pomoći berzanski mešetar koji se opštem dobru i moralu učio u Singapuru? Ovakvi sitni duhovi, bivši crnoberzijanci, lihvari i šićardžije, ne mogu reformisati, sačuvati i unaprijediti raspolaganje opštim dobrom kakav je šumski resurs. Šklapiti, oteti, spodbiti, polopinjati, mogu na sitno sa svojim ortacima, što i rade kroz koncesioni sistem. Kakav novi zakon o šumama ovakve lukavštine i nečastivi, ovi mangupi i reponje mogu donijeti?

No, ne može a da čovjeku ne zaigra srce od radosti kad vidi ljubav novinarske falange sa juga kako hoće da pogine za sume na śeveru. Ginu i druge nvo sa juga za dobrobit šuma śevera, pa brinu o požarima, pa umalo krv ne pade kad onu Mudrešku izbaciše iz šumske reklame na TV Bastilji, cijepa nam se srce od ljepote, ko majci Jugovića. A tek kad Delegacija EU dolije milione svojim ljubimcima. Treba cijeniti i sarkastičnu pomoć Delegacija EU preko ministarskih sestara i njihovih trbuhozboraca. Samo, ne treba zaboraviti suze EU krokodila imaju drugu tjelesnu funkciju, služe boljem varenju.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora