TESLA

TESLA: Tvorac će se nasmijati i reći: „Padala je samo da bi ti potrčao za njome i uhvatio je.“
NOVINAR: Zar sve to nije u suprotnosti sa kosmičkim bolom, koji tako često pominjete u svojim spisima? I šta je to kosmički bol?
TESLA: Nisu suprotnosti, jer smo na Zemlji… To je bolest o čijem postojanju ogromna većina ljudi nije svjesna. Otuda mnoge druge bolesti, patnja, zlo, bijeda, ratovi i sve ono zbog čega je ljudi život apsurdna i strašna pojava. Ta bolest se ne može sasvim izliječiti, ali svijest o njoj će učiniti da bude manje teška i opasna. Kad god je neko od meni bliskih i dragih ljudi bio povrijeđen, ja sam osjećao fizički bol. To je zato što su naša tijela od slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima. Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je neđe, na drugom kraju ove planete, umorlo dijete ili plemenit čovjek. Cijela vasiona je u izvjesnim periodima bolesna, od same sebe ili od nas. Iščeznuće neke zvijezde ili pojava komete utiču na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače: zbog naših osjećanja i misli cvijet će divnije zamirisati ili zatvoriti latice, a ptica zapjevati ili ućutati. Te istine iznova moramo učiti da bismo se izliječili. Lijek je u našem srcu i, isto tako, u srcu životinje koju nazivamo vasionom.
NOVINAR: Gospodine Tesla, govorili ste da ćete doživjeti sto četrdeset godina.
TESLA: Prevario sam se. U osamdeset šestoj će nastati ono što se zove „kratski spoj“.
NOVINAR: Osmog januara 1943, kada sobarica hotela Njujorker uđe u sobu Nikole Tesle…
TESLA: Naći će ga sklopljenih očiju, sa osmjehom na licu. I to će biti istina.
NOVINAR: Toga dana započeće duga potraga za tajnim oružjem koje je on stvorio. Službenici tajanstvenog Biroa za istraživanje zapečatiće i odnijeti više sanduka sa njegovim rukopisima. Za sadržinom tih sanduka tragaće Amerikanci, Rusi, Njemci, Arapi i Kinezi. Dvadeset pet tona kovčega, buradi i zavežljaja sa spisima, planovima, mašinama i lilčnim stvarima naučnika biće prenijeto u Beograd u Muzej Nikole Tesle. Poslije jednog vijeka naučnikova zaostavština biće objavljena i protumačena, ukoliko u međuvremenu bogovi Nauke i bogovi Rata ne odluče da Zemlja treba da skrene sa svoje putanje. Sijaće zlato i krv će teći više nego ikad, zatim će sa neba početi da vije pepeo. Vijaće sve jače i posljednje što će ljudi vidjeti biće visoki Kameni Čovjek koji će hodati kroz tu crnu vijavicu.
TESLA: Kakva mračna priča!… Molim vas, gospodine Smit, otvorite prozor.
NOVINAR: Tu je jedna bijela golubica!
TESLA: Daćemo joj sjemenje od konoplje; ona to voli. Kako se raduje… Evo, već nestaje u plavetnilu!