TESLA

TESLA: Da. Krvotokom se može upravljati, kao i mnogim procesim u nama i oko nas. Zašto ste preblijeđeli, mladiću?
NOVINAR: Sjetio sam se jedne priče. Ali pustimo to, molim vas, gospodine Tesla.
TESLA: Nećemo nastaviti razgovor dok ne čujem šta je to.
NOVINAR: To je priča da je Mark Tven napisao Tajanstvenog stranca, onu divnu knjižicu o Satani, inspirisan vama.
TESLA: Riječ „Lucifer“ mi je draža. Gospodin Tven voli da se našali. U djetinjstvu sam jednom ozdravio čitajući njegove knjige. Kada smo se ovđe upoznali i kada sam mu to ispričao, bio je toliko ganut da je zaplakao. Postali smo prijatelji i često je dolazio u moju laboratoriju. Jednom je zatražio da mu pokažem mašinu koja je vibracijama izazivala osjećanje blaženstva. Bio je to jedan od onih izuma za zabavu, kojima sam se ponekad bavio. Opomenuo sam gospodina Tvena koliko smije da ostane pod tim vibracijama. Nije me poslušao i ostao je duže. Završilo se time što je, poput rakete, držeći se za pantalone, odjurio u izvjesnu prostoriju. Bilo je to đavolski smiješno, ali ja sam sačuvao ozbiljnost. Vratimo se na prilagođavanje tjelesnog sklopa. Pored hrane, vrlo je važan i san. Od dugog i iscrpljujućeg rada, koji je iziskivao nadljudski napor, ja bih se poslije jednog sata spavanja potpuno povratio. Stekao sam sposobnost da upravljam snom, i zaspim i budim se u čas koji sam sebi odredim. Ako mi nešto u onome što radim nije jasno, primoravam sebe da mislim o tome u snu i na taj način nalazim rješenje.
NOVINAR: Bejkon kaže da genije ponekad utekne od pisaćeg stola i iz laboratorije u san.
TESLA: Peti uslov prilagođavanja jeste pamćenje. Možda je kod većine ljudi mozak čuvar spoznaja o svijetu i znanja koja stiču u životu. Moj mozak se bavi važnijim stvarima od pamćenja; kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nas i treba ga samo uzeti. Sve što smo jednom viđeli, čuli, pročitali i saznali prati nas u vidu svjetlosnih čestica. Meni su te čestice poslušne i vjerne. Geteovog „Fausta“, moju najmiliju knjigu, naučio sam napamet na njemačkom kao student, i sada ga cijelog mogu recitovati. Svoje izume sam godinama nosio „u glavi“, a tek potom ih ostvarivao.
NOVINAR: Često pominjete moć vizualizacije.
TESLA: Njoj možda imam da zahvalim sve što sam stvorio. Događaji iz mog života i moja otkrića su pred mojim očima stvarni, vidljivi kao svaka pojava i predmet. U mladosti sam se toga plašio, ne znajući šta je to zapravo, ali kasnije sam tu moć primio kao izuzetan dar i preimućstvo. Njegovao sam ga i ljubomorno čuvao. Vizualizacijom sam na većini izuma vršio i ispravke, onda ih, tako završene, pravio. Njome rješavam i komplikovane matematičke jednačine, a da ispisujm brojeve. Na Tibetu bih zbog toga dara dobio čin visokog lame.
NOVINAR: Mocart bi ispravio tek dvije ili tri note na nekoj partituri. Kompozicija je prije toga bila gotova u njegovoj glavi.
TESLA: Da, to se tako radi. Moj vid i sluh su savršeni i, smijem to slobodno reći, jači nego u ostalih ljudi. Ja čujem grmljavinu na sto pedeset milja, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećavanje vida i sluha imao sam i kao dijete. Docnije sam to sjesno razvijao.
NOVINAR: U mladosti ste nekoliko puta bili teško bolesni. Da li je i bolest jedan od uslova prilagođavanja?
TESLA: Jeste. Ona je često posljedica nedostatka ili iscrpljenosti životnih sila, ali često je i očišćenje duha i tijela od otrova koji su se nakupili. Neophodno je da čovjek boluje s vremena na vrijeme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zato duh i može da izliječi većinu bolesti. Kao đak, razbolio sam se od kolere koja je harala u Lici. Izliječio sam se time što je otac dozvolio da upišem studije tehnike, što je pretstavljalo moj život. Priviđenja za mene nisu bolest, već sposobnost uma da prodre izvan tri zemaljske dimenzije. Imao sam ih čitavog života, i primao sam ih kao sve druge pojave oko sebe. Jednom, u đetinjstvu, šetao sam sa ujakom pored rijeke i kazao: „Iz vode će se pojaviti pastrmka ja ću baciti kamen i njime je presjeći.“ To se i dogodilo. Uplašen i zaprepašćen, ujak je povikao: „Vade retro Satanas!“ Bio je učen čovjek i govorio je latinski… Nalazio sam se u Parizu kada sam vidio Majčinu smrt. U nebu, punom svjetlosti u muzike, lebdjela su prekrasna stvorenja. Jedno og njih je imalo Majčin lik, koji me je gledao sa beskrajnom ljubavlju. Pošto je vizija iščezla, znao sam da je moja Majka umrla.
NOVINAR: Šta je sedmo prilagođavanje, gospodine Tesla?
TESLA: Znanje kako da se psihičke i vitalne energije pretvore u ono što želimo, i postigne vlast nad svim osjećanjima. Indusi to nazivaju Jogom Kundalini. Oba znanja se mogu naučiti, za šta su potrebne mnoge godine, ili se stiče rođenjem. Ja sam ih većinu stekao rođenjem. Ona su u najbližoj vezi sa polnom energijom, koja je poslije Svjetlosti i najrasprostranjenija u vasioni. Žena je najveći kradljivac te energije, a time i duhovne moći. Ja sam to oduvijek znao i čuvao se. Od sebe sam stvorio ono što sam htio: misaonu i duhovnu mašinu.
NOVINAR: U deveto prilagođavanje, gospodine Tesla?
TESLA: Sve učiniti da se nijednog dana, nijednog trenutka ako je to moguće, ne zaboravi ko smo i zašto smo na Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše ranjava svojom glupošću, nerazumijevanjem, progonom i ostalim nedaćama kojima Zemlja vrvi kao močvara insektima, ostavljaju iza sebe djelo neostvareno do kraja. Ima mnogo palih Anđela na Zemlji. Ekerman je pitao Getea; što bi se dogodilo da je njegov život, koji je protekao u skladnim i čak srećnim okolnostima, bio drugačiji? Gete mu je odgovorio: „Meni se ne bi desilo da ne izvučem glavni zgoditak.“