Pogled na crnogorsku arhitekturu 20. i 21. stoljeća
Glede ostaloga arhitektonskog blaga, izdvajam kuće nekih ambasada evropskih država: Austro-Ugarske – (a
utor – J. Slade-Šilović), Italijanske (F. & G. Bagatti Valsecchi (Bagati Valseki)), Ruske (C.A. Corradini (Koradini)) i Engleske (Harty (Harti)), kao i »Zetski dom« (J. Slade-Šilović), »Plavi dvorac« – (ime autora nije poznato – (?)) i »Vladin dom« (C.A. Corradini) na Cetinje, »Dvorac« u Baru i Nikšiću (J. Slade-Šilović) i »Dvorac« u Podgorici (?) – izgrađenih u neo-klasicističkom stilu, tačnije – kako je kojemu autoru spomenutih kuća, u periodu lutanja i/ili iskanja u arhitekturi koncem 19. i početkom 20. stoljeća, bilo drago, odnosno – spram njegovog sopstvenog afiniteta iz opusa eklekticističke lepeze »manira«.
Jedino je »šarmantna« kuća bivše Francuske ambasade – (Auguste Perret (Ogist Pere)) izgrađena u stilu secesije i – najznačajnije je secesijsko djelo pri nas.
Posebice pažnju zaslužuje da istaknem »Kuću Vukotića« na Cetinju, izgrađenu 1910. godine (Jovan Maguljani), koja je, ako se može na takav način reći – »dijelom« projektovana-oblikovana u kubističkom stilu. To znači – prije nego što je, recimo, nevjerovatni Adolf Loos (Adolf Los) sagradio viši dio svojih kubističkih kuća, to jest – istodobno kad je nastala (1910.) i »Palata Goldman & Salatsch« (danas zvana »Looshaus«) na bečkom trgu Michaelerplatz – njegovo najznačajnije djelo.
Cetinjska »kvadratna kuća« (vele da su je tako prozvali Cetinjani) nastala je i samo 4-5 godina poslije Loos-ove »Villa Karma« u Clarens-u, Švajcarska (1904-1906.) – kuće, koja je, zarad svoje geometrijske jednostavnosti, proslavila autora.
Kad sam već ovđe želim napisati da – ako je uopšte mogućno (a jest) jednom kućom i njenim uplivom, označiti početak »skoro svega u arhitekturi« 20. stoljeća, onda je to, za mene, upravo spomenuta »Villa Karma«. U odnosu na mnogo toga važnijeg i šireg u modernoj arhitekturi, kad je značaj, takoreći, »pred-kubističke« arhitekture ove vile u pitanju – ne želim propuštiti još jedan subjektivni utisak: viđu lijepo đe je i na kojojzi kući, sjajni Richard Meier (Ričard Mejer), svojijem djeličkom »ispeka’« zanat ka’ arhitekt (ovo je – komplimenat).
Povrnimo se još malo »Kući Vukotića« i likovnosti njezinih fasada. Može biti da se ovako nešto po prvi put (kao što naprijed slijedi) tvrdi, ali – ova kuća, projektovana (nadam se da je i realizacija-materijalizacija projekta adekvatna autorovom »nacrtanom stavu«) u doba ranog kubizma, ima odlike kubističke arhitekture, no – ova kuća ima i stidljive odlike skromne secesije (ornamentika povrh i pomeđu otvora (vrata i okana) na fasadama drugoga boja1) i – eklekticizma (neobaroka), dok oblikovanje (forma) pristupnih skala – uvezuje sva tri stila.
Na osnovu upravo napisanoga, čeljade može pomisliti da ovđe ima na gomilu svega i svačesa, i da je, kao takvoj, riječ o djelu upitne vrijednosti. Međutim, nije tako. Iako, naravno, ne mogu pravdati-podržati razne »primjese« u arhitekturi na jednoj istoj kući, ali – ovđe je sve dobro »spakovano-urađeno« i ova je kuća izuzetno arhitektonsko ostvarenje – posebice imajući u vidu vrijeme kad je nastala na našem crnogorskom prostoru.
Znaveno je da su »Kuća Vukotića« i gorespomenuta Francuska ambasada – izgrađene u armiranom betonu. Kako su obije završene 1910. godine, to je značilo – prvu upotrebu ovoga konstruktivnog sistema na vaskolikom Balkanu ili, što mi je daleko milije reći: na ovome komadu Mediterana. To je bilo samo 6-7 godina poslije (kako su nas od Ljubljane do Skoplja na-učili) – izgradnje uopšte prve kuće u armiranom betonu 1903-1904. (Auguste Perret), u ulici Franklin u Parizu.
Ipak, grijeh bi bio ne spomenuti François Hennebique-a (Fransoa Henebik), koji je prije više od decenije (sami početak 90-tih godina 19. stoljeća) – patentirao i upotrijebio ovaj konstruktivni sistem.
__________________________
1 boj – sprat
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6798