Pogled na crnogorsku arhitekturu 20. i 21. stoljeća

Tako dođoh do pitanja: inspiracije, imitacije i doslovnog »kopiranja« ili krađe tuđih ideja. Kako je u arhitekturi već skoro sve »izmišljeno« i samo će se, što je neizbježno, a normalno i legitimno – ideje i dalje »uzimati-posuđivati« od velikih arhitekata (glede na afinitete i stručnu osposobljenost onih koji ih »uzimlju-posuđuju«) – jedino je nivo inspiracije (uslovno rečeno) »dopušten«.

 

Ovo znači, da se tuđa ideja samo u njezinom osnovnom obrisu primijeni u konkretnom kontekstu, ali – uz sopstveni pečat i kao modifikovana.

Sve ostalo je plagijata »dostojna« – inferiorna rabota!

 

Već je bilo beśede da će, danas sveprisutni savremeni internacionalni stil u arhitekturi, sa više-manje – svim svojim sadašnjim (i budućim) segmentima-varijantama koje »preteknu-prežive« – potrajati i dalje.

 

Inače, mimogred rečeno – nijedan bajagi »stil« u arhitekturi neće poprimiti odlike stvarnog stila, to jest – nijedan »pokret« u arhitekturi neće postati stil, ukoliko ne pośeduje dovoljno čvrste i sveobuhvatne kanone, koji će u konkretnom vremenu i prostoru, barem za nekoji (relativno) duži vremenski period »riješiti«: nagomilane »probleme«, zasićenost, …, ukratko – dekadenciju stila, koji mu u likovnom smislu prijethodi i – koji mu je »ustupio« mjesto.

 

 

O koncu, začem od svega izvanrednog što se danas stvara po svijetu u svijetu arhitekture – ne umijemo još više od naučenog naučiti i, kao inspiraciju, na ovome komadu Mediterana, koji kao privilegiju pośedujemo – na svoj način primijeniti, do one »obavezne« mjere, koja bi značila da smo »priješli prag« i da smo u društvu i skladu sa najboljom arhitektonskom teorijom i praksom – da je u stopu pratimo!?

 

Ka’ ono – negda!

 

Pa, ovo je oni isti narod čiji su preci, od Pljevalja do Ulcinja i od Rožaja do Igala, stvarali i stvorili: zanago sjajnu vernakularnu i sakralnu arhitekturu i, »nastavljajući-nadograđujući« Božje djelo, gradili u skladu sa prirodom, i tijem i tako – osmislili divljenja vrijedan kulturni pejzaž i kreirali malobrojne ali kvalitetne i lijepe urbane cjeline, a prije i povrh svega – pośedovali onaj tana(h)ni ośećaj i spoznaju onoga čemu se veli: »genius loci« (genius loci: duh mjesta)!

 

Đe nam se u potonjijeh 30-tak godina (a to nije baš od juče) kamođenu-izgubi-nestade taj naš negdanji stvaralački »ideal« i – uzvišeni »kod«?!

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6798

Objavio dana mar 17 2019. u kategoriji Śećanja, Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV