Pogled na crnogorsku arhitekturu 20. i 21. stoljeća

 

Potkraj proteklog stoljeća (90-te godine).

 

Ratno okruženje. Sankcije. Zakrenute granice. Rastavljeni od svijeta. Doba, ako ne baš mraka, a ono – »fine pomrake«. Taman nam je takva i arhitektura iz toga vremena. Tada smo – višina arhitekata (ne svi) – zagnato 1 »upražnjavali« ili »ćerali« opoznjeli post-modernizam. Začestali stubići, kapitelčići, timpanončići, »zubići« (kako bismo što više o jadu zabavili one koji su to morali šalovati) i ostali detaljčići na »ići« – »ćetali«2 su na doste strane.

 

Sve me to podśeća na ono »lutanje« i/ili »iskanje« u arhitekturi 19. stoljeća i doba eklekticizma (ne znajući – kako i kudijen dalje), s tijem – da je ovo naše »introvertno« a isto nemoćno »lutanje« i/ili »zaludnje iskanje«3, bilo odraz »neiživljenog« post-modernizma (koji je već bio »na umoru«) i ograničeno na mali dio Evrope (ne ulazim u prostor u okolici – prostor bivše SFRJ).

 

Teško je vjerovati (ali je uglavnom bilo tako) da su sankcije i opšte svakoruko okruženje i ambijent – uplivali da nastanu »sankcije i u glavama« jednog dijela arhitekata i da smo se, kao zatočenici, da tako metnem, držali onoga potonjega što je do nas doprlo – prije nastale one zaista »pomrake«.

Dati4 je mnogo teže bilo »kubizmu i armaturi« onada (koju godinu i prije one davne 1910.) »stić’« na Cetinje – no 90-tih pođešto »prokrijumčariti« (i) od »freških ideja« u arhitekturi iz svijeta bijeloga, koje su nastajale nad samourušavanjem post-moderne.

 

Poznato je da je »pravi« (ne ovaj naš opoznjeli) post-modernizam, na svoj način nastao, kao reakcija na modernizam, bio na osoben način »vrtanje« u prošlost i, tijem načinom – tobože pokušao riješiti nagomilane »promašaje i probleme« moderne arhitekture, spram koje je »pokazivao« očigledan »otpor« (da ne upotrijebim kakvu »težu« riječ). Post-moderna je vremenski durala5 samo nešto malo duže od secesije, a više no duplo kraće od moderne, i – »utulila« svoje.

 

Primjerice radi – danas još tužnije izgledaju i depresivnije djeluju pojedine »beživotne« post-modernističke kuće (za koje se nekad činjelo i zborilo da su »hit«-ovi u arhitekturi), no što su mnoge »osuđivane« kuće modernističke provenijencije, koje je ta ista post-moderna prije 50-tak godina slavnosno proglasila »mrtvim«.

 

Na prostoru nekadašnje SFRJ (u ta doba) pojedini autori su na svojim kućama, nemilice i na silu – samo trpali sve i svašta u kumbulj 6, što su po revijama o arhitekturi viđeli da se po svijetu g-radi – pa su te kuće i onda izgledale »ka’ mlada na dan udadbe«, u narodnoj nošnji iz sredina đe je tradicionalna nošnja u raznim bojama pre-punana: čipke, detalja, nakita, … – da čoeku oko zisto (zaista-zbilja) nije sve to moglo »upiti«.

 

Iz ovoga razdoblja kao posebice uspjele spominju mi se samo: ugaona stambeno-poslovna kuća »Vektra« – (Z. Đurđenović i V. Nikić) i u njezinoj blizini (u suśednom »kare«-u7, ugaona poslovno-stambana kuća »ProMonte/Telenor« – (P. Popović), obije u Titogradu i – niđe više nijedna.

 

 

Prvih 18 godina 21. stoljeća.

 

U ovome periodu na prostoru Crne Gore izgrađano je 10-tak jako dobrih kuća. Svjesno ću navesti približno »samo« polovicu njih:

»ProHouse« (B. Redžić), »Univerzitet Donja Gorica« (G. Vojvodić) i »Capital Plaza« (M. Krekić) u Titogradu i »Đečinji vrtić – Dušan Basekić« u Bijelom Polju – (R. Alihodžić).

Đečinji vrtić – Bijelo Polje (R. Alihodžić)

Naredna stranica

_________________________________________________

1 zagnato – moćno ponešen, opsjednut
2 ćetati – cvjetati
3 iskati – tražiti
4 dati – valjda
5 durati – trajati
6 kumbulj – gomila
7 kare ili karejska gradnja – gradnja obodom bloka

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6798

Objavio dana ožu 17 2019. u kategoriji Arhitektura, Śećanja, Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN