Tri Napoleonova pisma vezana za Boku

Markiz Guisilieri mi je ponudio mjesto u njego voj kočiji, što sam ja prihvatio. Išli smo putem od Otočca, kroz Hrvatsku do Paga, a potom do Zare. Bilo je od velike važnosti da se upoznam sa svojim kolegom. Ubrzo sam primijetio da je on veoma ljubazan, dobro informisan čovjek, jedan od najsuptilnijih Talijana, jedan od onih diplomatskih agenata koji može biti uspješno angažovan u najkompleksnijim intrigama. Koristeći se ovim saznanjem, bio sam veoma rezervisan u odgovaranju na njegova pitanja. Pošto je on bio savršeno upoznat sa zemljom i njenom istorijom, i sa svim detaljima administracije, moja radoznalost nije ga zabrinjavala, čak je uživao u mom uzbuđenju i zadovoljstvu, stoga smo se zaustavili na nekoliko sati u Otočcu, a ja sam iskoristio priliku da se raspitam o organizaciji ove vojne kolonije, koja obezb-jeđuje Austriju, uz malu nadoknadu, s dobrim vojnicima, uvijek spremnim za djelovanje. Svi pojedinci su registrovani i razvrstani u pukove, policija, pravosudna administracija, civilna vlast, svi su pod vojnim režimom i podležu vojnoj disciplini, autoritet zapovjednika je apsolutan, ostvaren na osnovu njihovih činova, bez ikakvog izražavanja nezadovoljstva rigoroznim sistemom. Zemlja je veoma siromašna, a civilizacija vrlo zaostala, vjerujem da ne postoji ni jedna osoba koja posje-duje ikakav građanski kapacitet, te ova institucija ne može biti podržana sem navikom življenja u nekoj vrsti ropstva, a sa skromnošću, čiju prednost koristi vlast, žrtvujući međutim slo-bodu i dobrobit njenih ljudi, u njihovu korist i bezbijednost.

Iz Otočca smo otišli na Pag, malo ostrvo s tim imenom, koje se gotovo spaja s kontinentom, divio sam se putevima koje su Austrijanci napravili da bi saobraćali kroz Hrvatsku, sa Fiume* i sa glavnim tačkama obale.

U mojim razgovorima s Markizom Guisilieriem često sam pri-čao o cilju naše misije. Pošto sam ja nastojao da pribavim infor-macije u vezi zemlje, posebno o utvrđenim tačkama i sredstvima odbrane, bilo na ulazu u Boku ili u samom gradu Kotoru, moj sa-putnik je ispoljio oklijevanje, iznoseći sumnje i strahove da bi nas Rusi mogli sačekati, te da bi odustajanje od tog mjesta, koje je bilo najvažniji cilj moje misije, moglo izazvati određene poteškoće.

Po našem dolasku u Zaru našao sam moj mali brod i moje saputnike kako su se usidrili u maloj luci u Istri, okončavši svoj put bez incidenta.

Zajedno s austrijskim povjerenikom čekao sam na Generala Bradyja, koji me je veoma dobro primio. Upustili smo se u razgovor, i u osnovi na prvom mjestu raspravljali o depešama koje je upravo primio, s kojima je moj umješni prijatelj bio upoznat bolje nego što je smatrao da bi trebalo. Ruski admiral Sinjavin** je uplovio u kanal Boke Kotorske, usidrio ruske trupe i pozvao austrijskog vladara da mu preda mjesto, utvr-đenja, i svu odbranu provincije, pod izgovorom da cesija pre-dviđena ugovorom iz Presburga nije mogla spriječiti neprija-teljstva od strane vlasti, koja nije bila ugovorna strana, i pošto mora biti razmotrena efikasnost cesije, Rusija ima pravo da se postavi kao gospodar prostora uz vojne sile.

 

Naredna stranica

___________________

*Fiume je talijanski naziv za Rijeku.

**Potomci ruskog Admirala Senjavina žive danas u Somboru, u Vojvodini i u odličnim su odnosima sa autorom ovog rada.

 

1 2 3 4

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8575

Objavio dana okt 18 2020. u kategoriji Istorija. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV