Tri Napoleonova pisma vezana za Boku

 

* * *

 

Uz navedena tri pisma Napoléona Bonaparte, prezentiraće-mo važnije segmente koji su tematski vezani za Boku i bližu okolinu memoarskog djela generala, grofa Mathieu Dumasa u kojem opisuje svoju i ulogu svojih savremenika u dešavanjima oko francuske okupacije Boke i Dubrovnika.

 

Ljubaznošću i angažovanjem crnogorskog publiciste Dragana Tacovića iz Feniksa iz Arizone, SAD, ove segmente navedenog djela prezentiramo na crnogorskom jeziku.

 

General-pukovnik Kont Matju Dima (Conte Mathieu Dumas) rođen je u Monpeljeu (Montpellier), Francuska, u plemićkoj porodici, pridružio se fra-ncuskoj vojsci 1773, a stupio je u aktivnu službu u 1780, kao „aide-de-camp“ za Rošambo (Rochambeau) za vrijeme Američke revolucije. On je imao udjela u svim glavnim angažmanima koji su se dogodili tokom razdoblja od 1780. pa do penzionisanja 1815. godine. Obavljao je najviše vojne i državne funkcije u Francuskoj. Bio je aktivan sudionik gotovo svih najvažnijih francuskih ratnih operacija i brzo je stekao zvanje generala. Bio je aktivan i u politici, te je obavljao i najvažnije državne funkcije u Francuskoj.

 

Po penzionisanju Dima je posvetio svoje slobodno vrijeme radu na nastavku njegove edicije „Des événements militaires“, od kojih devetnaest svezaka, obuhvaća istoriju rata od 1798. do mira 1807. Umro je u Parizu 16. septembra 1837.

 

Osim edicije „Des événements militaires“, koji čini vrijedan izvor za istoriju razdoblja njegove aktivne vojne službe, Dima je napisao „Souvenirs du lieutenant-général Comte Mathieu Dumas“ (objavio posthumno njegov sin, Pariz, 1839).

 

Sjećajući se svoje diplomatske misije u Dalmaciji i Boki Kotorskoj general, grof Matju Dima (Mathieu Dumas), je u svom djelu „Memoirs of His own time“, Vol. II, Philadelphia, 1839, str. 152-156, vrlo podrobno opisao svoju diplomatsku misiju u Dalmaciji i Boki Kotorskoj đe je bio uključen u svojstvu opunomoćenog povjerenika Francuske, odnosno Napoléona, a koja je imala za cilj da obezbijedi što bezbolnije preuzuimanje ovih provincija od strane Francuske. Naređenja da se ta misija što povoljnije sprovede u djelo General, grof Dima je dobio odmah po zaključenju mira u Presburgu (26. decembra 1805. godine). Svoju diplomatsku misiju – put od Venecije, do Boke Kotorske opisuje na sljedeći način:

 

* * *

 

„Vicekralj (Ežen de Boarno – posinak Napoléona Bonaparte i namjesni kralj Italije –prim S. B. M.) je zadržao Generala Lauristona u Veneciji, smatravši njegovo prisustvo neophodnim u rješavanju stvari novog poretka, kao i u osnivanju nekoliko administrativnih ogranaka, a ja sam dobio instrukcije da uzmem u posjed tri provincije: Dalmaciju, Istru i Boku Kotorsku. Odmah sam se počeo pripremati za svoje putovanje.

Kao što sam bio i predvidio, tokom ovog izviđanja i zauzimanja nekoliko provincija, ponekad bi trebalo da putujem morem, bilo da idem da posjetim neka ostrva u zalivu Kvarner, bilo da idem u različite djelove obale Dalmacije i Raguze*, izna-jmio sam lagan brod, vrstu koja se zove brassera. Njime je komandovao jedan Istranin, kog su mi preporučile veoma cije-njene ličnosti. Ime mu je bilo Giacomo, i važio je za jednog od najiskusnijih moreplovaca. Njegova posada sastojala se od šest veoma snažnih i vještih mornara. Naoružao sam ovaj mali brod haubicom i poveo sa sobom šest odabranih tobdžija, nekoliko boraca raznih vrsta, ponio municije i zaliha. Ova vrsta broda ima latinsko jedro, a može se takođe njime i veslati, kad je mirno može preći tri do četiri milje.

 

Markiz de Guisilieri, austrijski povjerenik, (između ostaloga i za Boku Kotorsku – prim S. B. M.) imenovan da mi se pridruži u Boki Kotorskoj, gdje sam u njegovom prisustvu i uz njegovu pomoć trebao zauzeti ovu provinciju u ime Cara Napoléona, pisao mi je iz Trsta da me obavijesti o svom dolasku. Pozvao me je da mu se tamo pridružim, da bismo potom zajedno išli do tvrđave Zare, glavnog grada Dalmacije, gdje je boravio General Brady, vrhovni komandant provincije Ilirija.

 

Ukrcao sam se u moju brasseru u Veneciji, sa mojim pomoćnikom de kamp Klermon Toner (Clermont Tonnerre) i mladićem po imenu Bernardini, koji mi je predstavljen kao odličan poznavalac zeml-je i da govori nekoliko jezika, zapravo sam imao sve razloge da budem zadovoljan njegovom uslugom. Isplovili smo iz pristaniš-ta Malamocco, na ulazu u luku Venecije, uz veoma povoljan vje-tar, ploveći duž obale Jadrana, usmjeravajući naš kurs ka Trstu, ali se vjetar tokom noći stišao te smo narednog dana bili prisil-jeni koristiti naša vesla. Bio sam prilično zadovoljan s ovom probom našeg malog broda. Bio sam siguran da ćemo moći izb-jeći engleske krstarice, a ako bi njihovi laki brodovi pokušali da nas presretnu, moja haubica, veoma dobro maskirana, bila bi dovoljna da ih privoli da se povuku.

Pristali smo u Trstu, gdje sam ja ostavio Klermon Toner i Bernardinija na brodu brassera, naredivši im da idu morem do Zare i da me tamo čekaju. Ja sam produžio do Fiume, gdje sam u saradnji sa Markizom Guisilierijem, sačinio plan odnosno konvenciju o zauzimanju provinicje Ilirije, zapravo Dalmacije, Istre, Boke Kotorske i njihovih pripadnika. Vodio sam računa da u ovu konvenciju (koja je bila potpisana od strane austri-jskog povjerenika i mene, 09. februara 1806. godine) uvrstim tačno vrijeme, nakon mog proglasa Barona de Brady, austrijskog guvernera kolonije, kad sve tvrđave treba da budu predate gene ralu Molitoru, ova konvencija je takođe sadržavala i neophodne formalnosti i predostrožnosti za evakuaciju države od strane austrijskih trupa, kao i kompletno izvršenje članova sporazuma iz Presburga.

 

Naredna stranica

___________________

*Raguza je talijanski naziv za Dubrovnik.

1 2 3 4

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8575

Objavio dana okt 18 2020. u kategoriji Istorija. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV