Vrijeme gladnih i žrtvovanih

 

Novembra 19., dakle, još dok je ta “skupština” bila na okupu, dođoše nam do ruku tri primjerka plakata, koji su sadržavali gotovu proklamaciju toga skupa crnogorskom narodu u kojoj stoji da je zaključkom njenim zbačena dinastija Petrovića i da je Crna Gora od toga dana pokrajina kraljevine Srbije. Dobivši ove proklamacije u ruke, đeneral Venel i admiral – zgranuše se. Ja sam im prevodio na francuski. Upozorih ih na još jedan frapantan dokaz srbijanskog falsifikatorskog rada: u dnu plakata stojaše “Kraljevsko-srpska državna štamparija – Krf”. Venel i admiralitet smjesta narede, da se od strane našeg informacionog biroa sazna sve što je moguće o ovoj bezobraznoj mahinaciji srbijanskoj, koja je pljunula na crnogorski Parlament i na crnogorski Ustav. Naše informacije dokazaše, da je na tome skupu bilo, koje milom, koje silom, doćeranih “poslanika” (ustavom predviđenoga izbora apsolutno ne bijaše), dok je crnogorski zakoniti imao samo 74 poslanika.

 

Ovaj skup krstili su Srbijanci, da bi saveznicima bačili prah u oči – “Velika Crnogorska Narodna Skupština”, a govorili su kasnije, da je to i “Crnogorska Konstituanta”. U početku samoga sastanka, kada je prisutnoj 164-tvorici pročitana proklamacija, digoše se 40 preko pedeset godina starih ljudi i izjaviše otvoreno, da su njima do juče govorili sasvim drugo i da oni nikad priznati neće, da Crna Gora bude ma čija pokrajina. Ti ljudi, bjehu smjesta strpani u podgorički zatvor Jusovaču. Ostali biše primorani, da ovakvu proklamaciju prihvate. Među ovim “poslanicima” bješe i nepunoljetnih mladića, ispod 20 godina, koji su predstavljali većinu. Oficiri francuski, kao očevidci, među njima i šef štaba đenerala Venela kapetan Parusijen, izvještavahu kotorsku vojnu i marinsku komandu, da su, pokraj Radovićevog “komiteta” i Srbijanci Sv. Tomić i Kosović imali u vrijeme ove skupštine u rukama grdan novac koji su dijelili tim mladićima, “poslanicima”.

 

Ponavljam: o svemu ovome izvješteno je Ministarstvo vojno i Ministarstvo marina u Parizu. Zvanični izvještaj za ovo tromjesečje koji sadržava sve ove podatke o podgoričkom skupu, otpravio je u Parizu marinski komandant de Gajer Banel, šef sviju francuskih vojno marinskih informacionih biroa na Jadranu.

 

Smatram za potrebito napomenuti, da su Srbijanci, viđeći da su i Francuzi saznali za misteriozan plakat sa “proklamacijom” – onaj potpis “Kraljevsko-srpska državna štamparija – Krf”, sa sviju proklamacija pootkidali. Dva originala, pak, sa tijem potpisom, poslata su od strane francuske komisije u Kotoru – Ministarstvu u Pariz.

 

Svršetkom januara 1919. stigne u Kotor žena srbijanskog ministra Ljube Jovanovića, g-đa Simka, koja me je lično poznavala iz Rima i Soluna. Ona me je tu viđela – i naše francuske informacije slažu se u tome, da je ona kod srbijanskih vlasti, koje me ovđe nijesu od ranije poznavale, činila korake, da se ja pošto-poto imam ukloniti iz francuske službe. Desetak dana iza toga, u mome prisustvu, dobije đeneral Venel pismo od srbijanskog pukovnika Simovića, kojim ovaj traži da se ja uhapsim i sprovedem u Beograd. Đeneral začuđen, telefonski pozove Simovića i u mome prisustvu reče mu – da sam ja Crnogorac, da sa Srbijom nemam nikakva posla, da sam danas u francuskoj vojnoj službi, te da on, Simović, kao komandant srbijanskih trupa, nema sa mnom nikakva posla. Naglasi, da sam ja potčinjen francuskim vojnim vlastima, te ako iko ima nešto protiv mene, neka mu izvoli podnijeti optužbu. Energično mu je zaprijetio, da me niko od Srbijanaca ne smije dirnuti i da je on, Simović, odgovoran ako mi se ma što neprijatno bude desilo. Pukovnik Simović, doveden u nepriliku, odgovori đeneralu Venelu, da ovo on ne čini po …

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=6335

Objavio dana avg 22 2018. u kategoriji Biblioteka. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV