Vrijeme gladnih i žrtvovanih

Toga časa primijetih, da je Lazarević krenuo rukom za revolver. U onom momentu, kada je oružje već upola bio izvukao, zgrabih ga za ruku i stegoh. Stvoriše se žandarmi pred nama i otrgoše mu iz ruke revolver. Na zahtjev moj i publike, da se ovaj zlikovac sprovede u policiju, taj podlac izvadi iz džepa legitimaciju, kojom se prikazao kao – pratilac srbijanskog kralja Petra! Žandarmi mu oduzeše revolver i puštiše ga, a publika, sva razjarena, povika:

 

  • Napolje iz zemlje sa razbojnicima! …

Živjeli Crnogorci!

 

Uz zviždanje i larmu od strane publike, Lazarević strugnu niz ulicu.

 

Ja uzrujan, śedoh za sto i produžih ručak. Iza nepunih deset minuta dođe jedan oficir iz komande mjesta i upita me za ono što se maločas dogodi. Ispričah mu ukratko, što potvrdiše i moji drugovi za stolom. Oficir me pozove, da pođem s njim u policiju 6. kvarta i sve ovo izjavim na zapisnik. U taj mah digoše se iz publike dva čovjeka, priđose oficiru, rekoše mu isto, što je čuo i od mene, i protestovaše protiv takvih divljačkih napada na mirne ljude. Dadoše mu i svoja imena: advokati i narodni poslanici Aravantinos i Karpetopulos.

 

Odoh iza toga u policiju 6. kvarta, na pijaci “Omonija”, a sa mnom dođe i Grk, koji je śedio bio za mojim stolom. I tek što je počelo ispitivanje, kad me, od pozadi, udari neko rukom u potiljak. Ja se okretoh i viđeh pred sobom Srbijanca Peru Lazarevića, rođaka Mite Lazarevića, takođe srbijanskog policijskog dostavljača, iza čijih leđa stojaše i Mita. Žandarmi skočiše na obojicu, skleptaše ih i sa pljuskom bubotaka izguraše ih u dvorište. Ja se obratih oficirima i oštro protestovah, da se u jednoj grčkoj policijskoj kancelariji, dakle, pod krovom koji ima da se stara o vršenju zakona, i ovakvo bezakonje može dogoditi. Oni ustadoše i najučtivije me zamoliše, da oprostim jer za takav bezobrazluk i drzovit napad, koji oni najžešće osuđuju, jedino su još Srbijanci sposobni. U momentu kada žandarmi htjedoše oba Lazarevića strpati u zatvor, oni se obojica legitimiraše kao – tjelohranitelji kralja Petra. Pod zaštitom takve legitimacije opet se dočepaše ulice. Viđevši da kralj Petar ovakve razbojnike ima za “tjelohranitelje”, i oficiri i žandarmi od čuda se počeše krstiti.

 

Poslije ovog slučaja odoh smjesta šefu javne policije g. pukovniku Papaikonomu, izložim i njemu što se dogodilo, te od njega dobih obećanje, da će se od strane grčke policije učinjeti koraci, kako bi oba Lazarevića imala napuštiti Grčku.

 

No pokraj svih nastojanja grčkih vlasti, da se Atina očisti srbijanskih špijuna i agenata solunske oficirske mafije, “tjelohranitelji” Petra Karađorđevića umjeli su još dugo vremena ostati u prijestonici Grčke. Publika je protestovala, javnost je napadala upravljače grčke, što se i stara grčka teritorija otvara širom razbojnicima šumadijskim, no “viši interesi” bačili su u pozadinu javnu bezbjednost i društveni moral. Mirni građani bili su ostavljeni sami sebi i svojoj ličnoj odbrani.

 

Naredna stranica

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=6335

Objavio dana avg 22 2018. u kategoriji Biblioteka. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV