Luča mikrokozma

Pogovor za novo izdanje “Luče mikrokozme”

Prije 170 godina štampana je Njegoševa „Luča mikrokozma“. Ovo elektronsko izdanje s prevodom crkvenoruskih i staroslovenskih riječi, djelo je Bosiljke Kankaraš. Za tu knjigu radi se priprema u štampariji i očekuje se njeno izlaženje, krajem ljeta.

Zbog agresivnog primitivizma i ogromnog neznanja koje je svojstveno jednom dijelu crnogorskog društva, Redakcija je odlučila da objavi, elektronsko, izdanje, Ono ne može nikako predstavljati „skrnavljenje prvobitne verzije“ pošto je rukopis Njegoševe „Luče mikrokozme“ zvanično izgubljen i ne može se utvrditi ko je tome kriv.

„Javno priznato izdanje“, koje je i izdato u Beogradu 1845. , nema grafemu ś (ćirilično ć) tj. meki glas š (š), i obiluje ekavizmima u pojedinim djelovima. To izdanje je priredio Njegošev, slabo obrazovani učitelj, Sima Milutinović Sarajlija, jer mu je Njegoš dostavio rukopis sa povjerenjem. Cetinjska štamparija nije radila u to vrijeme, pošto su slova morala biti pretopljena u metke, zbog nedostatka municije.  Nema podataka koji kazuju da je Njegoš ikada vidio izdanje koje je priredio Sima, iako je dogovor bio da mu Sima isporuči 100 primjeraka štampane knjige . Ovđe se otvara pitanje: Da li je Sima mijenjao nešto u sadržaju? Ovim se ne možemo valjano baviti pošto je rukopis izgubljen. Jedino izvjesno jeste da je jedan nedaroviti stih („što i narav ni u snu ne snila.”) u dvadesetdevetoj stofi III pjevanja dodao Sima. To je Sima sam naveo uz sljedeće objašnjenje:

„U ovoj strofi desetoga stiha nejma, i ovaj sam ja dodao, koji, ako ne valja i ne  priličuje, to da se meni pripiše, a ja molim za oproštenje, tko zna bolje,  široko mu polje. – Svud i vazda, pa i ovdi sada S. M. S.”

Grafeme koje su uključene i i ekavizmi koji su isključeni pravdamo time što je Njegoš samo djelimično prihvatio Vukovu reformu, te da nije koristio grafemu „j” već simbole „ѣ ” (praslovenski glas jat), я, й, ю, э, ы, , ъ, ь (ruske grafeme koje imaju vrijednost (ja, j, ju, e, i) dok su ъ, ь (tvrdi i meki znak) i crkv.-rus grafemu „i”, što se može zaključiti iz Njegoševih rukospisa kao i prvobitnog izdanja „Gorskog vijenca” (1847.).Takođe je zanimljiva upotreba slova „i” i „e”, koji, kao ruski glasovi predstavljaju zapravo „ji” i „je”. Naime, u Gorskom vijencu zatičemo, u originalu:  „priedъ”, „vienacъ“, „čueš“ kao i  „vreme” i „ovde”. Ono što je zanimljivo: „vreme” i „ovde” ostali su nepromijenjeni u svim kasnijim izdanjima dok su oblici poput „čueš“, „priedъ”, „vienacъ“, pretvoreni u „čuješ“, „prijed“ , „vijenac“. Ovo smatramo za nedosljednost koju sam ispravili u ovom izdanju.

Može se lako provjeriti da Njegoš nije koristio apostrofe u samoj riječi, koji označavaju izostavljanje nekih glasova te da „vreme” najvjerovatnije predstavljaju „vr’jeme“  a „ovde“, „ovdje“. Mogući razlog za korišćenje oblika „ovdje“ bi bio veliki uticaj ruskog jezika na Njegošev pjesnički jezik.

Smiješna je pretpostavka da je Njegoš koristio ekavizme koje nije imao đe čuti, jedino ostaje otvoreno pitanje: da li treba prijesto ili presto? Mi usvajamo ijekavsku varijantu.

Ovo izdanje ima za cilj da približi Luču  čak i običnom čovjeku, pošto je ona teško razumljiva, zbog rjieči pozajmljenih iz ruskog, crkvenoruskog i staroslovenskog jezika.

Napomena: sve plave riječi predstavljaju, po našem mišljenju, manje poznate riječi. One su linkovi koji vode do stranice đe je značenje riječi izloženo. Nadamo se da je ovakvo izdanje mnogo pristupačnije i shvatljivije od svih dosad.

1 2 3 4 5 6 7 8

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=3979

Objavio dana Aug 1 2015. u kategoriji Arhiva, Poezija. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV