Vrijeme gladnih i žrtvovanih

DRUGI DIO

INTRIGE U ITALIJI I FRANCUSKOJ,

SRBIJANSKI PREMIJER NIKOLA PAŠIĆ

Prvih dana aprila 1916. godine došao sam iz Atine u Rim.

U to vrijeme crnogorska Vlada nalazila se u Francuskoj, u Bordou, a u Rimu se zadržavahu grupice Crnogoraca, koje su namjeravale ovđe sačekati svršetak rata. Svi su se nadali, da do završetka rata neće proteći mnogo vremena. Jedne večeri, oko 18. aprila, bijaše u kafani “Latur” veće izbjegličko društvo – u njemu, pomeđu ostalijeh, Andrija Radović, inžinjer Dešković sa gospođom, g. i g-đa Đ. Vukotić, Novak Matanović, te Drag. Matanović – koje je, kao i redovno, pretresalo pitanje rata i nedaće Crne Gore. Među ostalog dođe i riječ na moj rad u inostranstvu za ishranu Crne Gore, te na to stavih ja A. Radoviću direktno pitanje – zašto me je on ometao depešama, da iz Egipta dovozim hranu za Crnu Goru. Radović se izgovarao, da se je to moralo činjeti, kako bi se stalo na put raznim spekulacijama. Kao primjer naveo je, da je on u stanju bio liferovati slaninu za 20 santima jeftinije po kilu, no što bi je mogao dobaviti ja. (Potrebito je napomenuti, da se ja nabavkom slanine nijesam ni bavio!). Na to sam primjetio, da nije isključeno, da državni inspektor A. Radović može da bude i – liferant, pa da je on to i počinjao činjeti, samo što je sva roba, koju je on za Crnu Goru dobavljao, trunula u talijanskim pristaništima i onđe dočekala propast Crne Gore. Podvukao sam mu i njegov “podvig”, da je, uprkos ovoj njegovoj izjavi, on baš pomagao Niku Hajdukoviću da u Solunu prodaje crnogorsko državno žito, a u korist svog privatnog džepa. Pokušavajući da se od ovih optužba isplete, imao je Radović, pred čitavim društvom, iz mojih usta i ovo da čuje:

• Ti si, Radoviću, onaj koji si takvim radom upropastio Crnu Goru! Za čiji je to račun bilo, to će se čuti docnije.

Vas blijed ka’ krpa, ustade Radović i reče društvu:

• Čuste li, gospodo, što mi reče Bajković?!

A meni poprijeti prstom:

• Sa takvim Vašim govorom zaslužili ste da budete već odavno “na mjestu”!

Na tu jadničku prijetnju ja se osmjehnuh i rekoh:

• Takvih se ne bojim! A što govorim, uvijek sam gotov i dokazati!

Radović ustade i ode. Na primjedbu Đ. Vukotića, da je Radović dobro upisan na dvoru i da mi može naškoditi, te da je bolje da o ovome nikome ništa ne zborim, rekoh, da se ja ne bojim onoga, što uvijek mogu kao istinu zaśedočiti. Oba Martinovića pak, primjetiše, da sam potpuno dobro učinio što sam Radoviću ovo, o čemu se i na drugim mjestima već sumnjalo, rekao u lice i da tu hrabrost treba da ima svaki čestit Crnogorac.

Peti dan poslije ovoga, dakle 22. aprila, u 10 časova prije podne dođoše u moj stan dva detektiva, narediše da sve svoje stvari imam spakovati i krenuti odmah s njima u kvesturu. Na moje pitanje, zašto je to – ne dobih nikakva odgovora, nego mi je naredba ponovljena.

Spakovah se odmah i automobilom dođoh u kvesturu. Tu mi nije protest ni saslušan, no mi je komesar Bandeloni samo rekao, da se proganjam na Sardiniju kao – austrijski podanik! Ja se na ovo prenerazih i pokušah da dokazujem, da sam podanik crnogorski, no sve to ništa nije vrijeđelo. Nije bi bilo dozvoljeno ni da se stavim u vezu sa crnogorskim konzulatom u Rimu, koji bi mogao najbolje dokazati ništavnost takve optužbe.

Još iste večeri budem proveden vozom do Ćivitavekije, odatle odmah lađom u Golfo Araići – tu budem utrpan među austrijske zarobljenike i proveden željeznicom u selo Saraman. Seljaci, koji su sve nas smatrali Austrijancima, samo što nas budacima nijesu poubijali. Duševno skrhan držao sam, da ću ovđe, u ovim groznim prilikama, izgubiti i svoje tjelesno zdravlje. Sva sreća bijaše, da mi je onđe, u žandarmerijskoj upravi rečeno, da sam interniran na ličnu strogu naredbu tadašnjeg ministra-predśednika Salandre. Uzrok tome je, što sam “osumnjičeni opasan austrijski podanik”. Bi mi dozvoljeno, da se odatle branim. Depešeom izvijestih o ovome naš konzulat u Rimu, knjaza Petra i Đura Vukotića.

 Naredna stranica

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6335

Objavio Urednik dana kol 22 2018. u kategoriji Biblioteka. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst