Vrijeme gladnih i žrtvovanih
Ni punih osam dana nije iza toga proteklo, kada u moju sobu upadnu dva detektiva i odvedu me šefu grčke tajne policije majoru Merenditisu. Primio me je sekretar njegov kapetan Pankalos, koji mi je strogo stavljao ista pitanja, kao i ranije Papaikonom. Ja mu ne htjedoh više ni govoriti opširno, pošto mu odmah napomenuh da tu vidim intrige srbijanskog agenta M. Lazarevića, pa ako su mu informacije potrebne, neka se obrati atinskoj glavnoj policiji i francuskom i engleskom poslanstvu.
Ovi pozivi u tajnu policiju ponavljali su se iza toga dva puta sedmično, kojom prilikom su mi stavljana uvijek nova pitanja. Moji odgovori bili su veoma kratki i uvijek propraćeni napomenom, da je žalosno, što se atinski tajni policajci tako lako daju natociljati od najgnusnijih srbijanskih tipova. Iza moga protesta, pukovnik Papaikonom naredi, da budem ostavljen na miru.
Na sami Velji Petak pośeti me u hotel “Central” sekretar Serna i izvijesti, da su informacije, koje engleskom i francuskom poslanstvu stižu o meni, vrlo povoljne, no da je istraga još uvijek u toku. Međutim – a to mi reče u povjerenju – nova opasnost za mene je ta, što je u grčkom Ministarstvu inostranih djela gotov akt, kojim se od Ministarstva unutrašnjih djela traži, da budem Srbijancima izručen kao njihov vojni bjegunac. Sa suzama u očima reče mi, da me francuske vlasti, pošto njihov podanik nijesam, ne mogu javno uzeti u zaštitu, no da će se od njihove strane, ipak, učinjeti svi mogući koraci, kako me Grci ne bi predali Srbijancima, pošto su uvjereni, da Srbijanci otvoreno rade o mojoj glavi. Preporuči mi, da svoje stvari spakujem i, ako bi grčki žandarmi došli da me uhapse, da budem potpuno miran.
Čitav taj dan provedem u najvećoj uzrujanosti. Izvijestim o ovome i crnogorsku koloniju u Atini i spremim se za svaku eventualnost. Zbog toga što je Velji Petak, a sve kancelarije zatvorene, provedoh noć u Pireju u društvu Koste Vukčevića i Joka Maksimovića. Proviđenje htjede, da do idućeg dana ostadoh na miru.
Na Velju Subotu, čim su kancelarije bile otvorene, odoh pravo u grčko Ministarstvo inostranih djela, đe me primi šef političkog odjeljenja g. Karađa.
Njemu podnesoh na cenzuru depešu, koju upućujem crnogorskoj Vladi u Neji i molim, da me, kao crnogorskog podanika, zaštiti od kleveta i gonjenja srbijanskih agitatora i njihovih vlasti, i da telegrafski učini korake kod grčke Vlade, kako bi se spriječila moja ekstradicija. Rekoh mu da znam, da je u Ministarstvu gotov akt, kojim se naređuje moja predaja Srbijancima, te protiv toga ulažem svoj energičan protest. Ako se sve ovo ne bi uzelo u obzir, napomenuo sam, da će stvar dobiti oblik nečuvenog skandala. G. Karađa, potpuno u čudu, pitao me, otkuda mi je sve to poznato, no – ja mu moga informatora ne htjedoh reći. Ispričao sam mu, što su Srbijanci dotle preduzimali protivu mene, a uputio sam ga i na atinsku policiju, đe je o koracima protiv mene bilo dovoljno materijala. Pošto me je saslušao do kraja, otiđe on do ministra g. Repulisa. Kroz deset minuta vrnu se i, još uvijek začuđen, prizna, da je akt o mojoj ekstradiciji postojao, no pošto su za to vrijeme i informacije o meni stigle, naređenje je povučeno. Depešu mi je odmah pogledao i dozvolio da je pošljem. Ja sam ga upozorio, da sam o svim ovim gonjenjima izvijestio sva saveznička i neutralna poslanstva u Atini i da grčke vlasti treba jednom već da prestanu biti slijepi izvršitelji podlih namjera srbijanskih. G. Karađa mi reče, da mirno mogu ići i da mi grčke vlasti neće više dosađivati. Ali se ni ovo obećanje ne ispuni.
Tih dana primim od britanskog poslanstva u Atini akt, kojim se izvješćujem, da su istraživanja Engleza o meni završena i da su svi njihovi izvještaji, kako iz Soluna, tako i iz Egipta, utvrdili, da su optužbe, koje mi nanosiše Srbijanci – lažne!
Sredinom mjeseca maja ponovo me pozove šef policije pukovnik Papaikonom i podnese mi list “Rizos Pastis”, od 16. maja, u kojemu sam odgovarao na cinička klevetanja srbijanskog agenta Janka Spasojevića protiv Crne Gore i njenog vladara. Srbijanci su me, naime, bili optužili, što sam Spasojevića nazvao bio u jednom članku “trgovačkim putnikom doma Karađorđevića”. Ja Papaikonomu pokažem prijethodni broj tog lista, u kojemu je taj isti Spasojević crnogorskog kralja Nikolu nazvao Bolo pašom, našto mi on reče da sam, onda – u pravu. Ironično smijući se, Papaikonom nastavi, da me Srbijanci u isto vrijeme optužuju, da sklapam zavjeru protiv života ministra-predśednika Venicelosa. Ja mu rekoh, da su mi ovakve optužbe već dojadile, te, ako grčka policija ima ičeg vjerodostojnog u rukama, što bi me moglo ozbiljno teretiti, neka protivu mene postupi po zakonu, ako ne, onda neka me jednom već ostavi na miru. Dobro raspoložen Papaikonom reče mi, da budem umiren, jer on je htio jedino da zna, zašto sam u “Rizos Pastisu” ono napisao.
Pravo iz policije odem, vas ogorčen, u telegrafsku stanicu i depešama g. Venicelosu, ministrima g. Repulisu i g. Raktivanosu, kao i nekolicini grčkih parlamentaraca i svim savezničkim i neutralnim poslanstvima – protestvujem protiv infamnih srbijanskih mahinacija protivu mene na zemljištu jedne strane države. Taj protest učinio je, da je, na zahtjev nekih stranih poslanika, grčka policija srbijanskom žbiru Miti Lazareviću najstrožije zabranila, da ma što preduzima protiv Crnogoraca. O tome izvijestio me je lično pukovnik Papaikonom. Poslije toga primijetila je čitava Atina, da je upliv Mite Lazarevića pao bio ispod nule. Od tada su mu i vrata engleskih i francuskih vlasti u Grčkoj bila zatvorena.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6335
Objavio Urednik
dana kol 22 2018. u kategoriji Biblioteka.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst