Vrijeme gladnih i žrtvovanih

 

Nije bio iza ovoga prošao ni pun mjesec dana, kad jednog dana baš na podne u poznatom restoranu “Ivi” dođe i do otvorenog napada na mene. Śedio sam u društvu jednog Grka i jednog francuskog inžinjera. Restoran je bio prepun gostiju. Odjednom ispade pred mene jedan čovjek u civilu, približi mi se i reče srpski:

 

  • Što ste Vi podnosili tužbu protiv mene stranim poslanicima u Atini?

 

Viđeći da imam pred sobom nekakvog šumadijskog agenta provokatora, odmjerih ga od glave do pete, htijući mu tim staviti do znanja, da se ukloni, pa onda okretoh glavu od njega i nastavih razgovor sa poznanicima za stolom. Ovaj nastavi na srpskom jeziku protestovati, pa čak i prijetiti. Ja ustadoh na to i glasno, da su svi prisutni morali čuti, viknuh grčki:

 

  • Ko si? Što si? Što hoćeš od mene?

 

Ovaj, pošto, kako izgledaše, grčki nije znao, pokušavaše srpski da me ućutka. Ja sam već bio na čisto, da je to onaj zloglasni Mita Lazarević, te produžih na grčkom, kako bi mi publika mogla biti śedok:

 

 

  • Ti si, dakle, onaj žbir, koji već godinu dana goniš po Atini Crnogorce! Pazi dobro – vi ćete, Srbijanci, u Crnoj Gori udariti glavom još o tvrđi zid, nego li u Solunu.

 

 

Iza toga se okretoh glasno publici:

 

 

  • Gospodo, ja sam Crnogorac, a ovo je srbijanski špijun, koji meni i mojim zemljacima već godinu dana ne da ovđe mira. Zar je ovakav skandal moguć u jednoj slobodnoj Grčkoj?

 

 

Ljudi, razumjevši u čemu je stvar, skočiše na noge. Zaprepašćeni ovakvim atakom, a ne krijući svoje simpatije prema Crnoj Gori, zavikaše:

 

  • Živjela Crna Gora! Živio kralj Nikola! Napolje sa žbirovima!

Naredna stranica 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=6335

Objavio dana avg 22 2018. u kategoriji Biblioteka. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV