Pro et contra: Studija razvoja Durmitora

Nesumnjivo je da bi ovaj planirani skup dao dovoljno argumenata da se snize tenzije i da se na relevantan način, na širokom nivou konsenzusa, na nivou visokog ekspertskog promišljanja, sa više strana, riješi značajan problem ekološkog pristupa zaštiti životne sredine.

Polazni stavovi, koji daju konkretan temelj za argumentovanu raspravu, a koji će imati implikacije i u slučaju Biogradskog jezera i ostalih jezera i wetland područja su izraženi kroz našu malu analizu ekološkog, prostornog, arhitektonskog i ekonomskog pristupa problemu urbanizacije i eksploatacije Crnog jezera.

Izgradnja objekta restorana na Crnom jezeru pokazuje:

1.Odnos prema arhitekturi i građevinskom dijelu posla tj odnos prema namjeni njegovoj nasušnoj, dimenzijama, liku-izgledu, poziciji i ostalom što se tiče individualnosti građevine. Ali to je i odnos objekta restorana prema ostalim elementima prirode koja ga okružava. Građevinsko-tehničko rješenje izgleda, dimenzija i funkcionisanja restorana odražava se i na svu bližu i dalju okolinu oko njega i na samu viziju šta hoćemo da postignemo smještajući taj restoran baš tu.

2.Odnos prema okruženju od 100 metara oko restorana koji, zavisno od namjene objekta, određuje pristupne puteve i prilazne staze, parkinge i okretnice, skladišne prostore, prostore za dopremu robe, prostore za deponije i kante za smeće, zasjenčenost ili otvorenost vidika, u šumi uticaj vlage i pada drveća, odvode kiše – radi gliba i vlage tla, odvode otpadnih i kanalizacionih i voda i instalacija za njih i njihovo lociranje, održavanje i pristupačnost, stubova ili podzemne instalacije struje, sisteme za vodosnabdijevanje i elemente sigurnosti.

3.Odnos prema okruženju širem od 100 metara pa do 300 metara. U tom području može gradnja učiniti prostor divljine urbanim i neprepoznatljivim za ono što želimo postići preporučivanjem da jedan prostor bude autentično divalj, jedinstven i po tome prepoznatljiv.

Ne možemo govoriti o divljini i prirodnosti ako su ugostiteljski objekti načičkani pored puta i u šumi do i oko Crnog jezera. Postoji i drugi pristup koji može govoriti na ravni jezika i o divljini koja trpi restorane, kafane, buregdžinice i frižidere ali na ravni logike tu ne možemo govoriti o divljini i prirodnoj autentičnosti. Možemo se opredijeliti i za ovaj drugi koncept ali treba da znamo koje prednosti on ima i koje štete nosi. Šta nam donosi sada, šta śutra a šta prekośutra.

Za najobičniji kiosk ili stub mobilne telefonije u Herceg Novom ili Pljevljima, svejedno, rade se studije ekološke opravdanosti a za mamutski restoran masovne hrane u najzaštićenijem prostoru u zemlji, glečersko „gorsko oko“ Crno jezero, se ne radi takva studija. To je protivzakonito i nemoralno.

U odlučivanju o izgradnji restorana zaobilazi se u potpunosti lokalna zajednica tj Opština Žabljak. U potpunosti se zaobilaze nevladine organizacije i čitav civilni sektor. Do momenta izdavanja protivzakonite građevinske dozvole nije u javnosti objavljena niti jedna slika budućeg objekta. Do momenta izdavanja građevinske dozvole nije bilo u javnosti detaljnijih informacija o projektu a NVO sektor nije mogao dobiti kopije projektne dokumentacije.

Ignorišu se u potpunosti stavovi najeminentnijih ličnosti i naučnih autoriteta a njihove primjedbe su u potpunosti zanemarene.

 

Naredna stranica

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=7397

Objavio dana srp 18 2019. u kategoriji Esej. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN