Pro et contra: Studija razvoja Durmitora

Parkinzi i dostavni putevi za restoran se moraju proširiti za normalno funkcionisanje novih vozila što dodatno degradira prirodnost okruženja Crnog jezera pokušavajući da spoji nespojivo: buku kamiona, gasove iz auspuha, neprihvatljivu vizuelnost i dodatne količine asfalta i betona sa pričom o ekologičnosti. Izgoreli restoran je istakao drastično ove probleme i beskorisno je stavljati ih pod tepih.

Problem rješavanja tretmana otpadnih voda u svakom zaštićenim području je sizifov posao. Samo je projekat planinarskog doma sadržao kompletan tretman otpadne vode kroz uređaje za recikliranje. Ali, kao i sve drugo kod nas, a o čemu treba voditi računa, projekti se ne završe do kraja. Projekat recikliranja otpadnih voda za planinarski dom nikada nije završen jer uređaji nijesu instalirani i kanalizacija i industrijska voda je išla u Crno jezero. Voda iz nužnika restorana „Katun“ je išla u upojni bunar i dalje u podzemlje ali kako je Crno jezero na pojasu gline ta voda je ubrzo izlazila na površinu i pomiješana sa izvorskom doticala u jezero. Industrijska voda iz kuhinja i od hemije za čišćenje je imala otvoren izljev na 15 metara od restorana u veliku lokvu kod mosta preko otoke iz jezera. Fekalno jezero je bilo dugo preko sto metara. Voda se drenirala ili prelivala u Crno jezero. Žabljak se snabdijeva sa vodom iz tri reni bunara na 300 metara od objekta restorana. Ovakav pristup higijeni i čistoći nije održiv. Može se ignorisati ali nije ugodno ni znati za ovo a piti vodu iz česme u Žabljaku. Razblažena fekalija će za čas da osvane u čaši u restoranu i domaćinstvu.

Rješenje koje je predložio projektant sa tankom za masti i ulja, pa zatim miješanje sa kanalizacijom uz dejstvo aktivnih bakterija i uduvavanjem reagensa je vjerovatno dobro. Na kraju procesa bi se dobila čista voda koja je za upotrebu. Voljeli bi smo da takvu prečišćenu vodu prvo popije projektant, zatim direktor JPNPCG i direktor Agencije za za životnu sredinu! Iz upojnog bunara bi se voda dalje resorbovala u Crno jezero. Kolika je cijena održavanja sistema za recikliranje otpadnih voda? Vjerovatno veoma visoka kao i održavanje sistema u funkciji. Ništa slično ne postoji u Crnoj Gori a kamo li da funkcioniše. Ignorisati javašluk u radu i održavanju takvih sofisticiranih sistema znači zabiti glavu u pijesak. Desiće se direktno izlijevanje otpadnih voda u Crno jezero. Loše je što i projektant i revident i davalac saglasnosti tj Agencija znaju za ovo, kao i šta će se desiti a ipak nastavljaju sa projektom. Zato treba tražiti alternativno rješenje ili zaboraviti investiciju.

Surovi primjer objekta NP Skadarsko jezero u Virpazaru nam pokazuje šta i kako rade nacionalni parkovi, Spahići i Pejovićke. Prije deset godina JPNPCG izgradilo je za svoje potrebe i potrebe turizma u Virpazaru objekat potpuno stran okruženju i tradiciji gradnje u Crmnici. U saradnji sa Austrijskom ambasadom! Po završetku gradnje objekat je zbog svoje nakaznosti u narodu nazvan „Klečka“. I tokom gradnje ljudi su „Klečku“ otvoreno osuđivali i nikad je nijesu prihvatili. I danas možemo viđeti tu grdobu. I tada su nacionalni parkovski činovnici, neznalice i korupcionaši iz Ministarstva za zaštitu životne sredine napravili sistem za prečišćavanje otpadnih voda. I tada su tvrdili da je u pitanju najsavremeniji, sa bakterijama i prečišćivačima, kakvih u svijetu nema. Sistem nije radio ni godinu dana, začepio se, i poslije toga se nikada nije ni koristio niti funkcionisao. Probili su rupe na rezervoaru koji je trebao da prečišćava vodu i sada izmet i sve ostalo teče direktno u Jezero Skadarsko. Više nema troškova održavanja. Tako je Preduzeće za parkove nemoralnim i protivzakonitim činom postalo najveći zagađivač Skadarskog jezera. Ne najveći po količini fekalija koje produkuju (mada 200 ljudi može dobro uprskati) već po nemoralu i lošem primjeru koji ih pokazuje kao najveće licemjere i dvoličnjake u državi. Preduzeće koje treba da bude primjer i apostol u zaštiti prirode u stvari je Juda i najveći moralni zagađivač i prevarant. Jedan primjer je dovoljan i ne smije se dokazanim nevaljalcima i zloćama omogućavati da ponovo unakaze nešto drugo. Ne možemo zaboraviti i da je Skadarsko jezero fekalni kolektor najvećih crnogorskih gradova a Crno jezero je „gorsko oko“ i ledničko jezero. Jedno je kad govno pliva u Virpazaru i Budvi a sasvim drugo kada se vidi u glečerskom jezeru.

Projektom je predviđeno pravljenje četiri nužnika u restoranu uz odnos ženski muški 75%-25%. Neprihvatljiva kombinacija neznanja. Neprihvatljivo nerazumijevanje potreba pośetilaca. Pośetiocima parka nije moguće i nije prihvatljivo zabranjivati korištenje toaleta i nužnika. Sadašnja situacija je nepodnošljiva i čitav Park se pretvorio u ogromni nužnik. Toalet papira ima toliko da se nekad čini da je pao snijeg. Pokretni građevinski nužnici nijesu rješenje. Vizuelno je neprihvatljivo i degutantno sa koje god se strane sagleda. To samo pokazuje do koje je mjere zacarovalo neznanje i nemoral. Restoran će izazvati pojačanu koncentraciju ljudi i u krugu od 100 metara oko restorana mora se izgraditi nužnik koji će moći riješiti ovaj problem. Rješenja ovog problema ima mnogo ali on je zanemaren od projektanta kao da je projektovao objekat na Marsu a ne u ljudskom živom okruženju. Čudno je da su činovnici parkova i Ministarstva stotine puta bili po svijetu i nijesu ništa viđeli kod otvorenih očiju. Niti su čak uočili ovaj problem a kamo li rješenje.

Naredna stranica