Iza koltrine

Dubravka Š. Jovanović rođena je 1958. godine u Kotoru. Objavila je zbirke pjesama „Dijalog postanka“1991, „Kamenov cvat“ 1994, „Na šotani bokeljske otmenosti“ 2007, „Boka plavo ćuti“ 1995. godine sa pjesnicima Milanom S. Kosovićem, Nadeždom Pavlović, Branislavom Cvetković Vitić i Branislavom Bojićem.

Brojne pjesme Dubravke Š. Jovanović dobile su muzičko ruho i zaživjele u narodu pa su neizbježna pratnja autentičnim bokeškim feštama ali i na radiju i televiziji u izvođenju klapa i vokalnih interpretatora.

Zastupljena je u Antologiji pjesama o vodi „Lirika vode“. Autor je brojnih eseja, reportaža i tekstova iz kulture i književnosti.

Dobitnica je nagrade grada Kotora „21.novembar“ kao i više književnih nagrada u SFRJ i u Crnoj Gori.

Živi i radi u Kotoru. Glavna je urednica „Skala radija“, prve nezavisne radio stanice u Kotoru.

(Iz Zbirke „Iza koltrine“, objevljene 2013.godine)

 

Kad se vratiš

 

Sve su se ure slomile a bila je mirna jesen

ciklame što malo na tugu mirišu po obodu ceste

trebalo je izabrati između gutljaja bola

ili riječi koje ga ogole

možda nije pogrešan izbor

čekala sam nemirima što se pod kušin

jutrom zaborave

sve je htjelo ptičijim letom

s danas na valove bola u sat gledam

na mnogo se komadića dijeli taj grumen zlata

meni je trebala slutnja tanka od koje toplo u koljenima

blistaće kao mali dijamant okovan u prstenu

svi dani koje kadenom ljubavi vezujem

jedino se to ne može podijeliti

na red čekaju vozovi

odoh prugom bez glasa

 

 

 

Za unutra

 

Tiho,

jedna bi riječ pokvarila 

kao kada zamuti u plićaku poslije velikih valova

unutra se surgava

razapinje na Isusov bol

pjeni

kovitla

vri

ključa

prokuvala patnja

 

Ima li bola još za Pepeljugu

 

Zlatnu će cipelicu ponoć progutati

u njegovim će očima blistati kao smaragdni balon

do novog dana pomirit će se mir s nemirom

snažno grčim muku do preko bola

trivijalnosti

datumi

nametnuti praznici

 

Oko vrata mi blista srce srebrno sa kemenčićima

omča sa cirkonima ružičastim

sitne ure stari sat bati

budan pas lutalica me prati

razumjeli smo se oči u oči

on dubokih smeđih

ja tužnih

vlažnih

 

Gospa od zdravlja plavim svijetlom žmirnu s tvrđave

kušin se naspavao do sada

čeka me odani prijatelj da mu pripovijedam

zamirisa četinar jedva srebrnim svijetlom zore

dotače mi obraz I na njemu slain putić

suza se do nesna skotrljala konačno

 

Odahnuh tiho i u nastavku

da niti jedna riječ ne zgužva moju balsku haljinu

1 2

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3111

Objavio dana okt 22 2014. u kategoriji Poezija. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV