Iza koltrine
Dubravka Š. Jovanović rođena je 1958. godine u Kotoru. Objavila je zbirke pjesama „Dijalog postanka“1991, „Kamenov cvat“ 1994, „Na šotani bokeljske otmenosti“ 2007, „Boka plavo ćuti“ 1995. godine sa pjesnicima Milanom S. Kosovićem, Nadeždom Pavlović, Branislavom Cvetković Vitić i Branislavom Bojićem.
Brojne pjesme Dubravke Š. Jovanović dobile su muzičko ruho i zaživjele u narodu pa su neizbježna pratnja autentičnim bokeškim feštama ali i na radiju i televiziji u izvođenju klapa i vokalnih interpretatora.
Zastupljena je u Antologiji pjesama o vodi „Lirika vode“. Autor je brojnih eseja, reportaža i tekstova iz kulture i književnosti.
Dobitnica je nagrade grada Kotora „21.novembar“ kao i više književnih nagrada u SFRJ i u Crnoj Gori.
Živi i radi u Kotoru. Glavna je urednica „Skala radija“, prve nezavisne radio stanice u Kotoru.
(Iz Zbirke „Iza koltrine“, objevljene 2013.godine)
Kad se vratiš
Sve su se ure slomile a bila je mirna jesen
ciklame što malo na tugu mirišu po obodu ceste
trebalo je izabrati između gutljaja bola
ili riječi koje ga ogole
možda nije pogrešan izbor
čekala sam nemirima što se pod kušin
jutrom zaborave
sve je htjelo ptičijim letom
s danas na valove bola u sat gledam
na mnogo se komadića dijeli taj grumen zlata
meni je trebala slutnja tanka od koje toplo u koljenima
blistaće kao mali dijamant okovan u prstenu
svi dani koje kadenom ljubavi vezujem
jedino se to ne može podijeliti
na red čekaju vozovi
odoh prugom bez glasa
Za unutra
Tiho,
jedna bi riječ pokvarila
kao kada zamuti u plićaku poslije velikih valova
unutra se surgava
razapinje na Isusov bol
pjeni
kovitla
vri
ključa
prokuvala patnja
Ima li bola još za Pepeljugu
Zlatnu će cipelicu ponoć progutati
u njegovim će očima blistati kao smaragdni balon
do novog dana pomirit će se mir s nemirom
snažno grčim muku do preko bola
trivijalnosti
datumi
nametnuti praznici
Oko vrata mi blista srce srebrno sa kemenčićima
omča sa cirkonima ružičastim
sitne ure stari sat bati
budan pas lutalica me prati
razumjeli smo se oči u oči
on dubokih smeđih
ja tužnih
vlažnih
Gospa od zdravlja plavim svijetlom žmirnu s tvrđave
kušin se naspavao do sada
čeka me odani prijatelj da mu pripovijedam
zamirisa četinar jedva srebrnim svijetlom zore
dotače mi obraz I na njemu slain putić
suza se do nesna skotrljala konačno
Odahnuh tiho i u nastavku
da niti jedna riječ ne zgužva moju balsku haljinu
1 2
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3111
Objavio