Iza koltrine

 

Prkos

Prahu zvijezda dozvoljavam u oči

i bolu da procvjeta ispod strpljenja

ja mogu sama preko zida

mogu na pljusak

i mrak neka bude

samo ti ne dam svo more s kože

komadić puta za oblak spreman

ne dam zrak bure ispod pazuha

 

Četiri stađuna moje četiri crnogorske nahije

 

Lješanskom nalegla tuga jesenja

na međe kao na spuštene vjeđe

kiše će i ptičije seobe

 

Katun sa žegom žeže

glog i raspukli šipak suhi

sunce peče li peče

iz krša bi zmijsko mlijeko

što bijelim suzama teče

 

Riječkom dan suzio ramena

i zimska vlaga pod sljemenom

cvili prva vatra ognjišta

jedna ptica s nebesa zapišta

srebrno sivo u oči se pretače

pa obneviđeh

Na snijeg je ovo

i radost tiha i sjeta na dnu čekanja

 

Crmničkim se orom proljeće zori

ružičastim osvitom s Brčela

bijele se voćke  krečom

i radost s ljudskog čela

 

 

1 2

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3111

Objavio dana okt 22 2014. u kategoriji Poezija. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV