Iza koltrine
Prkos
Prahu zvijezda dozvoljavam u oči
i bolu da procvjeta ispod strpljenja
ja mogu sama preko zida
mogu na pljusak
i mrak neka bude
samo ti ne dam svo more s kože
komadić puta za oblak spreman
ne dam zrak bure ispod pazuha
Četiri stađuna moje četiri crnogorske nahije
Lješanskom nalegla tuga jesenja
na međe kao na spuštene vjeđe
kiše će i ptičije seobe
Katun sa žegom žeže
glog i raspukli šipak suhi
sunce peče li peče
iz krša bi zmijsko mlijeko
što bijelim suzama teče
Riječkom dan suzio ramena
i zimska vlaga pod sljemenom
cvili prva vatra ognjišta
jedna ptica s nebesa zapišta
srebrno sivo u oči se pretače
pa obneviđeh
Na snijeg je ovo
i radost tiha i sjeta na dnu čekanja
Crmničkim se orom proljeće zori
ružičastim osvitom s Brčela
bijele se voćke krečom
i radost s ljudskog čela
1 2
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3111
Objavio