Ivanov
Naslovnica origanala.
Velikan ruske književnosti Anton Pavlovič Čehov napisao je oktobra mjeseca 1887. dramu Ivanov. Iako je na svojim prvim igranjima izazvala pomiješan utisak tadašnje kritike pomnim čitanjem se brzo uvjeravamo da je u pitanju književno djelo vanredne ljepote i dubine. Veliki pisac njemu svojstvenim umijećem je u junaku Ivanova uspio da prelomi pojavu zamora i dosade koja je ovladala posustalom i neplodnom društvenom elitom. Čehov je jedan od malobrojnih pisaca kojemu bezbojnost junaka djela ne predstavlja problem vještog povlačenja njihovih karakternih crta iz koje izvire sama drama.
Pored toga, u prirodi Ivanova jasno vidimo duboku egzistencijalnu krizu i gubitak vjere koje protresa svaki njegov živac. Ivanov je danas kao u malo koje doba prisutan kao prijetnja koliko mladom čovjeku visokih životnih očekivanja i ambicija koji precijenjuje vlastitu snagu. Poseban naglasak se stavlja na razumijevanju i nerazumijevanju ljudske prirode i duše. I to u neobičnom rasponu – od Ljvova do Ivanova. Prvog ‘razumijevanje’ vodi u olako i uprošćeno tumačenje stvarnosti dok drugog vuče u ambis. Na ovakvom prikazu bi mu pozavidio i sam Dostojevski u Piščevom dnevniku upravo u ovom rasponu opisao razumijevanje ljudske duše.
Sadržaj:
Treći čin: 12, 13, 14, 15, 16, 17
Četvrti čin: 18, 19, 20, 21, 22
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=7777
Objavio Urednik
dana lis 24 2019. u kategoriji Biblioteka, Drama.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst