Antigona
6.
KREONT: Ti što se po kući k’o zmija šunjaš i meni tajno piješ krv – nisam znao dvije guje da hranim protiv prijestola – reci: da li priznaješ da i ti si bila kod groba, li se zaklinješ da ništa ne znaš?
ISMENA: Priznajem, ako ona priznaje; onda i ja sam učesnik, i nosim krivicu.
ANTIGONA: Lažeš! Nit’ šćela si, nit’ s tobom ja učinih to.
ISMENA: Ne ustežem se da po budnom moru jedrim s tobom zajedno.
ANTIGONA: Zna Had i oni dolje čiji čin je grob; ne volim one koji vole samo riječima.
ISMENA: Nemoj, da mi zabranjuješ da s tobom umirem i da mrtve posvetim!
ANTIGONA: Ne prisvajaj što nisi uradila! Dovoljna je moja smrt.
ISMENA: A kako ću da živim bez tebe…?
ANTIGONA: Kreonta pitaj! Ti se staraš za njega.
ISMENA: Zašto me vrijeđaš?
ANTIGONA: Ti si život šćela, a ja smrt!
ISMENA: Ja ti svoje razloge nisam prećutala.
ANTIGONA: Ti jednima, a ja ugodih drugima.
ISMENA: Jednaka je sada naša krivica.
ANTIGONA: Ne boj se! Živa si! Moja duša već davno, služi mrtvima.
KREONT: Pa ove dvije su poluđele: ova je luda od kad se rodila, a sad i ova druga poluđela. Straža!
ISMENA: Zar bez nje da sama živim?
KREONT: Ne spominji mi nju! Više nema je!
ISMENA: Svom sinu zar ćeš vjerenicu smaknuti?
KREONT: Vjerenicu? Sinu?… Za oranje i drugih njiva naći će.
ISMENA: Ali ljubav, ljubav da li naći će?
KREONT: Ne želim da mi sin ima ženu zlu.
ISMENA: Razdvojićeš je zar od sina svoga?
KREONT: Ne ja, Pakao će spriječiti vezu tu.
ISMENA: Njoj je, kako vidim, određena smrt!
KREONT: Iskreno – to i ja vidim. (Stražaru). Zatvorite te ženskinje, da ne šetaju slobodno! Zaključajte ih! I kokoška nauči da leti kad uvidi da joj se smrt približava. (Stražar odvede Antigonu i Ismenu).
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=1266
Objavio