Antigona

ANTIGONA: Da, znala sam. Kako ne bih? Svako zna za to.

KREONT: I ti se drznu zakon taj da pogaziš?

ANTIGONA: Da, valjda mi nije dao Bog tu naredbu, ni Pravda. Ne smatram tako jakom tvoju naredbu da božije, nepisane, stalne zakone nadmašiti može; ti si ipak smrtan stvor. Ti zakoni od danas nisu, ni od juče – ne, vječno važe, niko ne zna otkad su. Znala sam da umrijeti moram, kako ne? Pa da i ne naredi ti, no umrem li prije vremena, to k’o nagradu samo uzeću. Ko živi, kao ja, zar ne bi njemu smrt spasenje donijela? Ali da sam pustila da moje majke sin bez groba istrune, e, to bih žalila; a za svoju smrt niti malo ne marim. Pa čini li ti se da sam ludo radila, pred ludim trpim prijekor ludosti.

HOROVOĐA: Od strasnog oca odaje se strasna ćud u ćerke; ona ne zna od zla da se uklanja.

KREONT: Takva prkosna i tvrda ćud najprije klone; i najčvršće željezo što ga oganj učini pretvrdim, najčešće slomi se, viđećeš. I znam, da se bijesni konji ukrote malenim uzdama. Ta mi prkosi kad oglašenu prestupi mi zapovijesti; sad opet prkosi mi što se hvali tim dijelom, pa se još i podsmijeva. Ja, zbilja, ne bih bio muško, kad bi ta drskost nekažnjena ostala! Pa bila mi od sestre kći, i bliža još, ni ti a ni sestra nećete najgoroj umaći sudbini! Jer i onu jednako okrivljujem da s ovom smisli sahranu. Straža! Dovedite mi Ismenu. Viđeh je đe bjesni po kući; poluđela je već. (Stražar ode po Ismenu). Duboko mrzim kad se neko zatekne u činu zlu, a hoće da ga ludilom ukrasi.

ANTIGONA: Šta hoćeš ti više nego da me ubiješ?

KREONT: Kad to imam sve sam postigao.

ANTIGONA: Šta čekaš, onda? Ne podnosim to što govoriš niti sam ikad podnosila a kako vidim ni tebi ne godi moja riječ. Ali otkuda bih ljepšu slavu postigla no time što sahranih brata rođenog? Svi bi rekli da odobravaju to kad usta ne bi im zatvarao strah. S vlašću nešto drugo ide pod ruku, pa se onda smije raditi i govoriti po volji.

KREONT: Ti jedina vidiš to!

ANTIGONA: I ovi vide, ali ćute pred tobom.

KREONT: Ne stidiš se kad postupaš od njih drukčije?

ANTIGONA: Sramota nije činiti posljednju počast bratu svom.

KREONT: A nije li brat i onaj što s njim pogibe?

ANTIGONA: Po ocu i po majci brat je rođeni.

KREONT: Pa zašto onda i njega jednako ne poštuješ?

ANTIGONA: To neće pali pokojnik potvrditi.

KREONT: Kako ne kad jednog i drugog isto poštuješ.

ANTIGONA: Brat brata ubi, ne rob gospodara svog!

KREONT: Zemlju rušio nam, a onaj branio.

ANTIGONA: Pakao, ipak, za sve traži iste zakone.