Antigona
HOROVOĐA: Gospodaru, od božije možda ruke to se dogodi.
KREONT: Umukni, dok me govor tvoj ne razbjesni! Glupost je kad govoriš za mrtvaca onog da se brinu bogovi. K’o dobrotvora zar ga slave te ga zakopaše, a on dođe da im hramove spali, zemlju i zakone, da im uništi? Da bog čini poštu zlotvoru? To sigurno ne! Nego neki građani već odavno ne podnose me, protiv mene rovare, tajno glavom tresu, vrat ne savijaju poslušno, da meni ugode. I dobro znam da su te potplatili, zločinstvo to da počine. Ljudi nose zlo k’o novac. A novac i gradove razara, ljude goni iz kuća, plemenita ljudska srca zavodi, i uči da na ružna djela pristaju i da varaju, A one što za novac to uradiše njih kada-tada kazna za to stići će. (Stražaru). Ne nađeš li krivca za tu sahranu i na oči ga meni ne dovedeš, neće mi biti dovoljna ni tvoja gola smrt, visićeš živ dok zločinstvo to ne odaš, i shvatićeš da ne treba dobitak svuda tražiti. Naučićeš: zbog dobitka mnogi već nastradaše, a sreći se ne doviše.
STRAŽAR: Ali djelo to ne izvrših ja!…
KREONT: I još za novac dušu prodade!!! Ne pronađeš mi krivca za tu sahranu otkrićeš da samo bijedu stvara dobit sramna! (Odlazi).
5.
HOROVOĐA: Mnoge sile postoje na zemlji, al’ nijedna kao čovjek silna: pronalazač svih puteva – je čovjek. Od smrti još samo ne iznađe lijeka, a ipak pronađe ga teškoj boli. Gle! Antigona i stražar… Kolebam se! Nije l’ to božanski lik? Kad znam, ne mogu da izjavim ja da nije Antigona đevojka ta. O jadnice ti od jadnoga oca – Edipa, ah! Šta slutim? „Avaj mene…“ (Ulaze Antigona i stražar).
6.
STRAŽAR: To je ona koja prestup izvrši. Kod mrtvaca uhvatih je.
KREONT: Šta je?
STRAŽAR: O, care, o gospodare,u radosti brzoj, nenadnoj, što svako drugo zadovoljstvo premašuje, ja stigoh, i vodim ovu đevojku: jer zatekoh je đe kiti grob. Otkriće to je moje, nikog drugoga. Sad sam je, care, uzmi, kako drago ti, raspituj i osuđuj! A ja, pravo je, od ovih bijeda odlazim
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=1266
Objavio