Vrijeme gladnih i žrtvovanih
Sa podacima o ovom nečuvenom skandalu, krenem se iza petodnevnog boravka u Solunu preko Skoplja i Mitrovice za Crnu Goru. Stigavši u Podgoricu zateknem onđe o sebi glas, da su me Englezi bili u Aleksandriji zatvorili, jer sam odande izvezao hranu za – Austriju. Ovu informaciju o meni poslao je našoj vojnoj intendanturi iz Londona glavom Andrija Radović. Dobivši isti glas i na Cetinju kako od predśednika Opštine Vlad. Popovića, tako i ministra Rista Popovića i ostalijeh članova Vlade, obratim se g. Slavu Ramadanoviću, načelniku Ministarstva inostranih djela sa molbom, da se preko ministra Velike Britanije zatraži iz Egipta od engleskih vlasti razjašnjenje po ovoj stvari. Poslije petnaest dana izvještava britanski polsanik grof Salis naše Ministarstvo inostranih djela, da su, prema izvještaju iz Egipta, glasovi o mome hapšenju – lažni!
Bavljenje na Cetinju upotrijebio sam, da našu Vladu informišem o radu Hajdukovića u Solunu. Odmah iza mog dolaska pukao je na Cetinju glas o zloupotrebama ovog našeg povjerenika, stvoriše se razne grupe uglednijeh ljudi, koji su po ovome pitanju učinili korake kako kod Vlade tako i kod samoga vladara. Akciju ovu pothranjivala je i golema nevolja narodna u ishrani, jer je i moj prvi transport hrane iz Grčke bio već gotovo potpuno utrošen.
Viđeći se ponovo u opasnosti od mojih izvještaja, glavni intendant Gatalo podnese odmah, treći dan iza mog dolaska, oblasnoj upravi optužbu i oblasni upravitelj Đ. Đurašković pozove me na odgovornost saopštavajući mi, da će, ako i dalje, budem govorio o događajima u Solunu, staviti me u zatvor. Ja odmah zatražim, da se o ovome učini saslušanje, te po naredbi oblasnog upravitelja sastaviše o mojoj izjavi zapisnik sekretar B. Martinović i pisar Fil. Vukmirović. Zapisnikom je obuhvaćen potpun izvještaj o skandaloznim manipulacijama Hajdukovića i završen je mojom izjavom, da ja o toj stvari neću ćutati, nego ću je publicirati i staviti je do znanja neposredno samome vladaru.
Za ovo vrijeme predśednik cetinjske Opštine g. Vl. Popović, razumjevši svu važnost mojih priprema u Egiptu, učini sve moguće, samo da se od naše strane ubrza transportovanje hrane iz Aleksandrije. Glavni intendant Gatalo istovremeno je činio sve moguće, da ovu akciju omete. No, kako je nezadovoljstvo u narodu neprekidno raslo, a stvar po Gatala lično postala sve više opasnom, dobijem 8. septembra 1915. od Ministarstva vojnog, a na zahtjev istog Gatala, sve potrebne papire i nalog, da krenem ponovo u Egipat.
Zvanična uvjerenja o ovoj mojoj misiji dadoše mi od strane engleskog poslanstva grof Salis, a od strane ruskog poslanstva g. Obnorski, kako bi mi, na osnovu njih, engleske vlasti i ruski poslanik u Egiptu g. Smirnov bili u svemu na ruci.
Preko Peći, Mitrovice, Skoplja, Soluna i Pireja pođem ponovo i početkom oktobra iskrcam se u Aleksandriju. Javim se odmah engleskim i ruskim vlastima, koje dadoše banki “Anglo-Ežipsien” obećanje, da će se od njihove strane dozvoliti sav rad oko izvoza hrane i materijala u Crnu Goru i koje saopštiše, da su vojne vlasti o tome obaviještene i da će se konačna dozvola dobiti od njih. Čekala se samo dozvola komandanta đenerala Maksvela.
Međutijem, o svemu ovome bio je od Gatala izviješten Andrija Radović, koji je odmah, ponovnom depešom obavijestio engleske vlasti, da se rad moj, iako imam dozvolu od naših, ruskih i engleskih vlasti, ima apsolutno prekinuti. Sadržinu ove depeše saopštio mi je g. Mičel, sekretar britanskog glavnog komesara. Ja opet uputim telegrafski protest Ministarstvu vojnom na Cetinju, no u tom Bugarska izvrši prepad na Srbiju, koji je, samijem sobom, čitavom mojem radu dao sasma drugi pravac. Ostavši bez ikakvih veza sa domovinom, krenem se 5. decembra 1915 lađom “Dafne” za Atinu, đe sam ostao do konca marta 1916. godine.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6335
Objavio Urednik
dana kol 22 2018. u kategoriji Biblioteka.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst