Vrijeme gladnih i žrtvovanih
Ja i Vinjolu ponovih zahtjev, da mi se takvo postupanje objasni. Na to izvuče on iz svog stola i pruži mi akt, koji je nosio naslov:
Kraljevsko srpsko Ministarstvo vojno,
sa adresom:
Đeneralu Saraju, komandantu savezničkih vojska u Solunu,
sa sadržinom:
“Takozvani Stevan Bajković, rođen u Boki Kotorskoj, dakle austrijski podanik, a nama poznat od 1914. godine, jeste onaj koji je za vrijeme rata iz Egipta Crnoj Gori namijenjenu robu liferovao Austriji i jedan od najopasnijih austrijskih špijuna, koji se nalazi u savezničkoj solunskoj vojsci. Kraljevsko srpsko Ministarstvo vojno moli đenerala Saraja, da istog Bajkovića smjesta dadne uhapsiti i staviti ga na raspoloženje srpskim vojnim vlastima.”
Pročitavši ovo, ispuštih akt iz ruku i padoh na stolicu. Major Vinjol nadoveza:
- Znajte, da Vas ne optužuje ma ko, no jedna država, koja je saveznica Francuske Republike. Dakle – što odgovarate na ovo?
Oko mene se obrnu kancelarija. Grlo mi se steže i riječ mi ne moga izaći iz usta. Na oči mi udariše suze. Za nekih pet minuta nijesam znao što se ovo zbiva. Došavši k sebi, a riješen na sve rekoh Vinjolu:
- Ja sam ovđe sam bez ikoga. Crnogorac sam po pripadnosti, a po svome vaspitanju ja sam Francuz. Učitelji moji nijesu me, za dvanaest godina moga školovanja, učili da lažem!
Što ću reći, to će biti istina. Ne dadnete li mi vremena za odbranu, ja ću ćutati i Vi me odmah možete voditi na strijeljanje!
Zbunjeni i dirnuti ovim mojim odgovorom, rekoše mi i Vinjol i Tiber, da imam četiri dana vremena da pismeno podnesem svoju obranu, koja mora u detaljima sadržavati sav moj rad za svo vrijeme rata. Opomenuše me strogo, da i ne pokušavam bjegati, jer ću biti praćen na svakom koraku. Ja im dadoh poštenu riječ, da mi bjekstvo nije ni kraj pameti, a da ću dokazati, koliko su gnusne srbijanske mahinacije protiv Crnogoraca.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6335