Vrijeme gladnih i žrtvovanih
Stevo N. Bajković, diplomata u Adis Abebi 1932.
Veliko nam je zadovoljstvo da čitaocima Zrcala predstavimo djelo Stevana Bajkovića!
O svojem učešću u Prvom svjetskom ratu, iskušenjima i odisejama, prije gotovo jednog vijeka napisao je kapitalnu istoriografsku brošuru “Vrijeme gladnih i žrtvovanih”. Ona je prvi put našoj čitalačkoj publici predstavljena objavljivanjem u reviji “Monitor” u serijalu od osam nastavaka objavljenih od 6. decembra 1991. do 24. januara 1992. godine. U pitanju je autobiografsko kazivanje Stevana Bajkovića, štampano odmah nakon Prvog svjetskog rata kojem nedostaje posljednja stranica. Ovđe nije riječ samo o zanimljivom kazivanju o dramatičnim i sudbonosnim zbivanjima već i o kapitalnom razotkrivanju i tumačenju, odnosno demitologizaciji Mita o crnogorskim saveznicima u Prvom svjetskom ratu. Bajković otkriva karakter i detalje njihove zavjere učinjene prema Crnoj Gori. To njegovom djelu, iako nevelikog obima, daje karakter kapitalnog dokumenta o vremenu savezničkog vjerolomstva na štetu samožrtvene Crne Gore.
U saglasnosti sa potomcima porodice Bajković priređujemo elektronsko izdanje ovoga djela. Nadamo se da će ovo značajno svjedočanstvo o jednom prelomnom momentu u istoriji Crne Gore, koje se lako da uopštiti, znati da cijene naši dragi čitaoci!
Stevan Bajković
Vrijeme gladnih i žrtvovanih
SJENIMA BRAĆE CRNOGORACA
Koja od bratoubilačke ruke mafije srbijanskih oficira
za vrijeme evropskog rata mučenički padoše u Solunu za čast
i slobodu svoje ljubljene izmučene otadžbine.
Posvjećuje pisac
PRVI DIO
SRBIJANSKI AGENTI U CRNOJ GORI
1914 – 1915
Početak evropskog rata zatekao me je u Abisiniji, đe sam se nalazio kao činovnik ruskog poslanstva.
Na glas, da je Crna Gora objavila Austro-Ugarskoj rat, krenuo sam, početkom avgusta, iz Adis-Abebe u domovinu s namjerom, da se stavim na raspoloženje Ministarstvu vojnom na Cetinju. Početkom septembra stigao sam na talijanskom brodu “Ćita di Bari” u San Giovani di Medua – odatle ribarskom barkom produžio za Ulcinj i stigao na Cetinje 10. septembra.
Idućeg dana odredio me je ministar vojni, na zahtjev francuskog poslanstva i artiljerijskog komandanta Grelijea, na službu pri francuskom detašmanu teške artiljerije na Lovćenu. Odmah sam se javio na dužnost i osmog dana bio sam određen kao tumač pri baterijama na Kuku. Tu sam vršio službu sve do konca februara 1915. godine, kada je posluga stare, topovima austrijskih ratnih brodova skoro uništene francuske artiljerije, konačno napuštila Lovćen i otišla u Francusku.
Za svo ovo vrijeme hranidbene prilike, kako vojske tako i stanovništva, bjehu mizerne. Glavna vojna intendantura, koja je bila u rukama potpuno nesposobnog Danila Gatala, nije bila u stanju da organizuje u zemlji ni dobavu ni podjelu ovih namirnica, koje su se još mogle nabaviti. Još manje je pažnje bilo posvjećeno uvozu životnih namirnica iz onih suśednih zemalja, u kojima ih je u to vrijeme bilo još u izobilju.
Već u decembru 1914. nestao je leba, a peći su potpuno prestale raditi na Cetinju. Lovćenski odred životario je sa ono malo hrane, koja se mogla nabaviti u Budvi, a ostala vojska dobijala je, s vremena na vrijeme, nešto hrane iz Zete i Podgorice. Narod je ovom nesposobnošću vojne intendanture, od čije je djelatnosti većinom zavisila i njegova ishrana, u to doba bio doveden u očajno stanje, te je Vlada crnogorska došla u toliko težak položaj, da je u ovakvom stanju viđela najozbiljniju opasnost po opstanak cijele zemlje.
Ovu državnu nezgodu iskorišćavali su neumorno kako srbijanski oficiri, koji su bili na službi u Crnoj Gori, tako i oni Crnogorci, koji su se školovali bili u Beogradu i koji su se već nalazili u službi Nikole Pašića i Crne ruke, te je zabuna u narodu njihovim rovarenjem dostigla bila vrhunac. Cilj ovih mahinacija bijaše stvoriti u narodu nepovjerenje u sposobnost i iskrenost sopstvene državne uprave i pripremiti teren za bezuslovno pripojenje Crne Gore Srbiji.
Narodu, kako onom pod oružjem, tako i onom na domu, govorili su ovi agitatori, da je kralj Nikola tajnim ugovorom sa Austrijom “prodao” Crnu Goru ovom vjekovnom neprijatelju, da dvor i ministri primaju od saveznika novac i hranu u izobilju, ali je ne daju narodu, jer je to, bajagi, ugovorio sa Austrijom, da crnogorski vladar i državnici takvim radom idu protiv interesa sestrinske Srbije, žele njenu privremenu propast, poslije koje kralj Nikola na ruku Austrije ima da primi krunu sviju Jugoslovena. Ovi glasovi bili su vješto i proračunato lansirani u najtežim momentima, kada je glađu izmučeni narod bio veoma blizu da im i vjeruje, jer, s druge strane, nije vidio, da se išta od strane Dvora i Vlade preduzima, kako bi se ova agitacija u začetku još ugušila.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6335
Objavio Urednik
dana kol 22 2018. u kategoriji Biblioteka.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst