Usmjereno pisanje

Ovo je pismeni zadatak jednog gimnazijalca koji želi ostati anoniman. Mi smo uvjereni da je učinjena nepravda jer je taj zadatak predmetna profesorica ocijenila sa 3+ ( tri plus), zbog nepoštovanja smjernica koje su bile ispisane na tabli:

– poređenje dvije drame u elementima
– karakterizacija likova
– simbolika (radnje događaja, rečenica)
– filozofija

Inače, zadatak je morao sadržati oko 250 riječi.

Smisao smjernica bio je, po mišljenju profesora, da provjeri da li je učenik zaista pročitao predmetnu lektiru. Na pitanje da li se iz ovakvog pismenog vidi da je učenik čitao lektire, profesorica je odgovorila da jeste, ali, “škola je sistem”, dodala je.

Tema: Šekspirov plemić naspram Beketovih skitnica:

Neko čeka, a neko traži – oduvijek je to važilo, ako nije tako „odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen“!

Gle Hamleta, kud je zalutao u nekadašnje paradokse koji su dokaz u vremenu našli. Odavno Hamlet poput duha svoga oca – sveprisutan je, ali niko ga ne vidi sem poneki ludak koji vjeruje da istina gospodari i da će ljepota spasiti ovaj svijet, to jest ako ne upropasti poštenje.

Zamislimo da je svijet pozornica (jer šta su glumci ako ne izvod i sažetak vremena!) i da možemo da vidimo istoriju cjelokupnog čovječanstva. Šta je to osim mašte bolesnog čovjek kojeg na trenutke prekida dijete što mu pokazuje stranca u ogledalu?

To vidimo po sudbini Beketovih skitnica, bačenih pukim slučajem na put kojim nikada krenuti neće, čekajući da im neko život udahne, ne videći ga u sebi.

Obje drame su udaljene od života – samim tim postaju životnije i svevremene! Dokaz je u vremenu, jer su ovo scene kada život najviše na sebe liči, a one su rijetke.

I Evo ih Vladimir i Estragon na pozornici i vode svoje besmislene dijaloge, oči su uprte u njih, a Hamlet skoro svima nevidljiv nijemo viče.

Glas mu u apsurd tone, niko ništa ne čuje.

Lanci bijesa i grijehova, kao i oca mu, vežu ga i osuđuje da bude izaslanik nema svijetom sputan. I dovedoše pticu do riječi i vratila je pozajmljeni plamen.

O Hamlete, našao si Godoa, a niko ti vjerovao nije!

KOMENTAR PROFESORA:

Zanimljivo. Sebi si dopustio inverziju kao slobodu izraza. Ipak, u drugom planu karakterizacija Hamleta neka bude kao i Estragona i Vladimira. Miljković –(nejasno napisan tekst)- od samog početka što je pohvalno ako uspiješ da odgovoriš i na smjernice. Filozofija? Pohvala za kreativnost.

UMJESTO ISPRAVKA:

Iskreno ne znam kako da pišem pismeni rad drugačije.

Nijesam pisao tako da se pravim originalan već ne umijem drugačije da govorim ili da se drugačije izražavam, smjernice su nemoguće osim ako želimo da budemo lišeni sopstvene glave. Nikad ne bih zamjerio to što radite, ali ne umijem drugačije. Ne zanimaju me smjernice, to je iznad moje volje.

Jedino što doživljavam kao obavezu je da neke svoje „nejasne“ misli obrazložim.

Dakle, kako je nešto svevremeno ali udaljeno od života? Isto tako kako je život smrtan (čak neočekivano smrtan!) a odolijeva smrti koja ga određuje i ujedno ga može lišiti svih muka.

I sada, kad život se svojim nadahnućem uzvisi dotle da ga prolaznosti, naizgled, zaobilazi. Svaki život je u svojoj suštini svrevremen!

Meni je zamorno ovoliko da pišem,

potrošio bih snagu eseja, upropastio ga i prekoračio ograničenje.

Zbog toga pišem kako pišem, i makar najgore ocjene dobijao ne mogu i neću drugačije da pišem.