Rezultati Vladine politike u šumarstvu

Jedina ekonomska djelatnost koja perfektno fukcioniše u vemenu korone jeste šumarstvo a u našom uslovima to je śeča šume i najprostija prerada u dasku. Ovo je sva crnogorska drvoprerada. Poređenja radi, nekada je crnogorska drvoprerada zapošljavala 13.000 ljudi i prodavala stilski namještaj Luj XIV potomcima Luja XIV. Danas naša dvopreada ne može proizvesti ni najobičniji škanj.

U vremenu korone jedino su drvośeče ispunile sve planove śeče čak i zaostale iz ranijih godina i jedini su oni platili sve poreze, čak i one iz ranijih godina koje nikada nijesu plaćali.

Jedino su oni realizovali sve izvozne poslove tj izvezli dasku tj sirovinu najnižeg stepena prerade. Uspjeh, da. Ali, smo mi zato uvezli namještaj koji je 40 puta skuplji od naše sirovine. Tako rade i u Burkini Faso.

Kako to funkcionše u Žabljaku, dakle na nivou kolonijalne najbrutalnije eksploatacije? Prije 6 godina na Žabljak, u naselje Njegovuđa koje je bilo centar drvoprerade, je pristigla firma Pelengija trejd iz Bijelog Polja. Vlasnik te firme je nekada u Bijelom Polju bio vođa zaprege koja je izvlačija balvane ali je poslije nekolike godine uspio postati najveći drvośeča u Crnoj Gori. Slično sposobnog u Crnoj Gori majka rađala nije. Država je podržala gospodina Pelengaću sa 1.300.000 eura Abu dabi kredita, sa oko 150.000 m2 placa u samom centru naselja, 50.000 m3 pijeska, elektrikom, vodom i putem. Sve je Pelengaća dobio besplato.

Radi podśećanja, projekat šegare, peletare i proizvodnje durmitorskih kuća g. Pelengije se realizuje u jesen 2014 godine a dozvolu dobija godinu dana poslije otvaranja. Glavari od Opštine Žabljak tada su tvrdili da mu je Ministarstvo šumarstva dalo zemljište na korišćenje a ne oni, te da oni sa tim akrobacijama nemaju nikave veze da bi isti indijanci kanije izdali rješenje o lokaciji i svakodnevno pośete činjeli mega investiciji u ovom crnogorskom budžaku. Poslije zauzete zemlje bez odobrenja nadležnog organa investitor je otvorio majdan pijeska bez odobrenja, bez koncesije, bez ičega. Nastavlja se sa postavljanjem elektro kabla bez ikakvog projekta, ijednog papira, nelegalno priključivanje struje te nelegalna izgradnja objekta pilane.

Svečano otvaranje divlje šegare, prisutan ministar, Preśednik Opštine Žabljak, direktor Uprave za šume, a pilana divljija od divlje svinje. Tog ljeta iz Njegovuđe, malog mjesta čudnovatog imena, nijesu izbijali 15 dana, ministar Ivanović, ministar Brajo, Simović i Šućurica šumar eksploatator. Zli jezici su tada govorili da je šegara jednog visokog zvaničnika i paravan za nezakonite radnje jer su se i mještani i NVO sektor obraćali inspekcijama i tužilaštvu za intervenisanje u pohari. Inspekcije efikasne kao i vazda a tužilac evnuh.

Slijedeće godine slavodobitno zapošljeni radnici napuštaju Pelengija trejd šegaru, uslovi rada žalosni, pilotina i prašina guši, nema ventilacije, pilotina se izvozi kolicima, šega se van objekta jer nema prostora pa radnici kisnu i trpe mrazeve i snijeg.

Dolazi i smjehotresna inspekcija rada, pravi zapisnik i naravno prazna je to puška. Poslije dvije godine uradili su pelengijci ventilaciju i izbacili jednu brentu. Tako sada drvopreradu na Žabljaku čini jedna brenta Pelengijatrejda koja ne može prorezati ni 20% ukupne koncesione śeče koju je dobila ta firma. Ipak ta firma realizuje svu śeču, ali prerada nije u jadnom i žalosnom Žabljaku. Sve se odvozi u Bijelo Polje ili neznano đe. Kad je dojezdio Pelengijatrejd u Žabljaku je bilo 15 pilana, u kojima su radili lokalci, ali od tad im se oduzimaju prava i pooštravaju te na kraju oduzimaju koncesije. Bjelopoljski tajkun osniva tada novu firmu sa jednim radnikom, na pola radnog vremena, penzionerom Jokićem, koji ima svoju pilanu u Andrijevici. Za koncesije u šumama Opštine Žabljak, umjesto novoosnovane žabljačke firme ABS Pelengić konkuriše Pelengija trejd iz Bijelog Polja i dobija prednost. Pobjeđuje onaj koji ima više radnika a ne onaj koji je dao bolju cijenu i ima iste mašine. Tada je na Žabljaku, tobožnja žabljačka, fantomska firma pokazala mehanizaciju koju niko više nije vidio. Iduće godine za koncesije konkuriše samo prošlogodišnji dobitnik sa fingiranim brojem radnika pa se tako stvara monopol te sada samo dvije firme imaju 60% koncesija za crnogorske šume. U Žabljaku svu šumu sada siječe i koristi Pelengijatrejd. Lokalne firme su zbrisane sa lica zemlje i uništeni su svi koji su imali i najmanje koristi od eksploatacije šumskog bogatstva Opštine Žabljak. To je rezultat marifetluka sa koncesijama firme Pelengijatrejd i “višeg” interesa koji se krije iza kostimografije ovog igrokaza.

Novi esksploatator razara i pustoši šume, uvodi teške mašine u eksploataciju šume jer je to ekstraprofitabilno za brzo sticanje bogatstva. Šumske zaprege, koje koriste lokalnu radnu snagu, se izbacuju jer one čuvaju šumu od degradacije ali su spore za brutalni obračun sa šumom i brzu “udri i bježi” ekonomiju.

Šumski traktori prave pustoš, iza njih ostaju krateri i kanali dubine preko 1 metar a šumski putevi se pretvaraju u šumske magistrale sa potpunom destrukcijom šumskog tla. Bune lokalnog stanovništva i NVO sektora nijesu dale rezultata. Lokalno stanovništvo se potpuno eliminiše iz eksploatacije resursa na njihovom terenu, dovode se radnici iz drugih država, ne posluje se preko računa, ginu radnici koji nijesu prijavljeni, uviđaji se ne vrše, zataškava se …

A da je Vlada dala ove privilegije (koje procjenjujemo na 600.000 eura) i 1,3 miliona eura pomoći žabljačkim firmama i grčkoj firmi Karapidis to bi rezultiralo sa 25 pilana, ogromnim lokanim zapošljavanjem i zaustavljanjem apokalipse na Žabljaku. Sada na Žabljaku nema jedne jedine pilane niti volujara koji izvlači šumu ili bilo ko može štrpnuti centa od zelenog zlata koje se kopa u šumama Opštine Žabljak.

Prema izvodima sa državne granice od 2008 godine do danas Pelengijatrejd je najveći izvoznik šume iz Crne Gore.

Pelengijatrejd može izrezati 5000 m3 šume u šegari u Njegovuđi a dobija 24.000 m3 u koncesijama. Desetine šlepera oble građe, koja se ne prerađuje na pilani u Njegovuđi, radi čega su dobili koncesije, svaki dan tutnje i nestaju prema Bijelom Polju. Lokalni glavari, kao manastirski mađupci, su sluge moćnih političkih pokrovitelja i prislužuju sporedne uloge u lokalnom pozorištu pljačke i dahijskog šićara. Ima li neke razlike između eksploatacije resursa u Africi od strane kolonijalnih sila i ovih CG giliptera?

Treća je godina kako Vlada obmanjuje javnost o promjeni sistema eksploatacije šumskog bogatstva kako bi ono bilo bolje i održivije korišćeno. Zadnje obećanje je samo predizborno opsjenarenje radi prevare priprostih penzionera i dešperatne sirotinje u nedođiji.

 

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora

 

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8389

Objavio dana kol 3 2020. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN