Praistorijski časovnik iz Prokletija

Kamen sa vremenskim markerima sunčanog časovnika koje je tokom bronzanog doba uklesao dobar poznavalac kretanja Sunca i Mjeseca, nevjerovatno je otkriće arheologa Miloša Petričevića iz oktobra ove godine u masivu Volušnice u Prokletijama.

Preliminarni nalazi ukazuju da je jako sličan najstarijim sunčanim časovnicima na svijetu koji su otkriveni prije nekoliko godina u Ukrajini i vezuju se za stepsku Srubna kulturu.

“U pitanju je ostatak manjeg kamenog bloka koji je svojom zaravnjenom površinom uspravljen u relativno horizontalni položaj što govori o namjeri uspostavljanja preciznih kriterijuma za praćenje kretanja Sunca, tj. mjerenje vremena”, kaže Petričević za Pobjedu.

Prema njegovim riječima, na površini kamenog bloka uočljive su oznake časovnog niza, ukupno petnaest (15), koje u vidu lećastih depresija obrazuju takozvanu analematsku elipsu (dnevni otklon Sunca) u čijem središtu se nazire kružni motiv. Tri radijalna utora uočljiva su na arbitrarno određenim stepenima za 16, 18 i 20 sati, što može da ukazuje na period zalaska Sunca u različita godišnja doba…

Svega nekoliko ovakvih sunčanih časovnika sačuvano je u svijetu, a na osnovu analogije preliminarno se prokletijski primjerak može datovati u period, otprilike, 1.500 godina prije nove ere. I pored te činjenice, naučna prezentacija o ovom otkriću gotovo da je prije mjesec prošla „ispod radara“ ovdašnje javnosti, a ukoliko ne bude pravovremene reakcije i konzervacije otkriće bi moglo ubrzo nestati jer je već načeto zubom vremena.

Preliminarni rezultati analize sunčanog časovnika predstavljeni su, naime, početkom decembra na konferenciji „Crna Gora na političkoj i kulturnoj mapi Evrope“ u organizaciji Istorijskog instituta u Podgorici.

“Ovo je bila idealna prilika da naučnoj javnosti predstavim otkriće koje smo držali u tajnosti zbog potencijalne devastacije. U narednim mjesecima moramo oformiti istraživački tim koji će biti u stanju da sprovede istraživanja. Međutim, bez direktne pomoći resornih ministarstava nećemo biti u stanju da sprovedemo planirane aktivnosti jer se radi o visokoplaninskim zonama đe logistika ima ključnu ulogu u sprovođenju istraživanja”, ističe Petričević, koji radi u Centru za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.

Potvrdu značaja otkrića dala je i ruska astrofizičarka koja je opisala slične nalaze iz praistorije. Koliko su slični ovome sa Volušnice i koja im je pretpostavljena funkcija bila?

PETRIČEVIĆ: Sama interpretacija nalaza bila je očigledna, ali u naučnom smislu to nije ni izbliza dovoljno. Arheologija se nužno mora oslanjati na multidisciplinarnost jer arheološki nalazi u većini slučajeva nijesu dovoljni sami po sebi. Analizirajući radove koji se odnose na arheoastronomiju brzo sam shvatio da sam u velikom problemu što se tiče eventualnih direktnih analogija. Ne postoji puno radova, odnosno nalaza horizontalnih časovnika koje sa sigurnošću možemo pripisati praistorijskim epohama. Stoga, nemjerljivu pomoć i vrlo važna pojašnjenja koja se odnose na konstruisanje analematskog horizontalnog časovnika pružila mi je Larisa Vodolažskaja sa Južnog federalnog univerziteta u Rusiji sa kojom ću ubrzo objaviti preliminarne rezultate naših istraživanja.

U najkraćim crtama, vizuelna šema za mjerenje protoka vremena koja je otkrivena na površini kamenog bloka u Prokletijama svjedoči o izvjesnom poznavanju principa akvizicije vremenskih podataka. Njen autor (gnomonist) nesumnjivo pokazuje određeno znanje o konstrukciji analematskog časovnika, odnosno pośedovanju znanja o postupcima mjerenja i praćenja astronomskih pojava. Definisanjem osnovne vremenske jedinice nižeg reda (čas) omogućeno je dnevno mjerenje vremena. Utori u vidu radijalnih linija nesumnjivo određuju granice važnih vremenskih trenutaka, odnosno ciklusa. Pošto se utori nalaze na arbitrarno određenim časovnim stepenima za 16 h, 18 h i 20 h časova pretpostavljamo da najvjerovatnije označavaju vrijeme zalaska sunca za vrijeme zimske kratkodnevice (zimski solsticij), u vrijeme ravnodnevice (ekvinocij), odnosno zalazak sunca za vrijeme ljetnje dugodnevice (ljetni solsticij). Analizirana vremenska šema potencijalno omogućava okvirno praćenje smjene godišnjih doba što je u suglasju sa konceptom „Starog kalendara“ koji u svojim antropografskim istraživanjima Prokletija navodi Branimir Gušić.

Kako je uopšte došlo do otkrića, đe je Gušić u cijeloj priči i kako se njegov kalendar uklapa u koncept stočarstva baziranog na izdizanju od bronzanog doba do danas?

PETRIČEVIĆ:Zahvaljujući vrijednim informacijama koje nam saopštio Ilijaz Duraković iz Gusinja, locirali smo analematski sunčani časovnik početkom oktobra ove godine. Koristim ovu priliku da mu se zahvalim na nesebičnoj pomoći i razumijevanju koje je iskazao dijeleći sa nama vrlo važne i vrijedne podatke o potencijalnim arheološkim lokalitetima na području Prokletija.

Branimir Gušić je jedna od najznačajnijih ličnosti jugoslovenske antropogeografije. Njegov rad na prostoru Crne Gore, osobito u visokoplaninskim područjima, dao je i još uvijek daje nemjerljiv doprinos ruzmijevanju običaja sezonskih stočara.

Na ovom mjestu želim skrenuti pažnju na njegov rad koji se odnosi na običaje stočarskih zajednica u Prokletijama. Naime, dio podataka koje je u nekoliko navrata prikupljao za potrebe antropogeografskih studija u Prokletijama, odnosi se na tzv. „stari“ kalendar koji je bio u upotrebi na području Malesije. Nažalost, „Kalendar prokletijskih pastira“ u vremenu nakon otkrića nije bio predmet šireg naučnog interesovanja pa se može pretpostaviti da je ova usmena tradicija u međuvremenu iščezla. Apelujem da ukoliko neko od čitalaca pośeduje informacije o Starom kalendaru a željan je da ih podijeli neka me slobodno kontaktira. Važnost kalendara, kao sistema računanja vremena, prije svega se ogleda u njegovoj praktičnoj upotrebi. Kalendar predstavlja usaglašen i ustanovljen sistem praćenja važnih pojava i događaja u godišnjem solarno-lunarnom ciklusu (ravnodnevice, dugodnevice, kratkodnevice kao i različite svetkovine). Važnost računanja vremena ima duboke korijene i u našoj tradiciji, dovoljno je da se podsjetimo tzv. rovaša koji su služili kao sredstvo kalendarske zabilježbe (mjerenje vremena).

Dakle, prema podacima koje je Gušić prikupio u Prokletijama godina je prema Starom malesijskom kalendaru počinjala na dan Sv. Jurja (alb. Shëngjergj), dok je sredinu godine označavao dan Sv. Dimitrija (alb. Shënmiter). Dva polugodišta trajala su po 180 dana koja su ponovo dijeljena na dva manja vremenska segmenta u trajanju od 90 dana. Sv. Juraj slavio se tri dana, a dan Sv. Dimitrija dva dana pa je ukupan zbir dana u godini iznosio 365 dana. Vrlo važno je naglasti da je ovo nesumnjivo solarni kalendar koji je pratio položaj Sunca na horizontu, pokazujući na taj način da nijesu bili svjesni problema prestupnih godina.

Istraživački rad Branimira Gušića još uvijek daje značajan doprinos naučnom saznanju. Nijesam mogao pretpostaviti da ću biti u prilici da iskoristim rezultate njegovih istraživanja u interpretaciji novootkrivenih arheoloških nalaza. Stoga, ovaj nalaz sunčanog časovnika sa Volušnice vidim kao svojevrsni omaž naučnom radu Branimira Gušića u Prokletijama.

E, sad, ako se kazaljka sa „pastirskog sata“ vrati milenijumima unazad: ko je uopšte bio kadar da napravi sunčani časovnik sa Volušnice prije, kako se pretpostavlja, 3.500 godina?

PETRIČEVIĆ: Značaj prokletijskog analematskog časovnika je od neprocjenjive važnosti za razumijevanje naučnog dostignuća praistorijskih zajednica na ovom prostoru. Odgovore na pitanja ko je izradio prokletijski sunčani časovnik, kada i zbog čega u ovom trenutku nije lako dati. Rijetki arheološki nalazi nam omogućavaju jedino okvirno datovanje ovog nalaza. Imajući u vidu do sada jedino poznate nalaze analematskih sunčanih časovnika iz tumula Srubna kulture u Ukrajini, možemo zaključiti da gornju hronološku granicu treba vezati za početak srednjeg bronzanog razdoblja na ovom području. Prema tome, ovaj približni vremenski okvir donekle korespondira sa nepotvrđenim datovanjem petroglifskih predstava na području Volušnice koje se takođe pripisuju bronzanodopskoj epohi.

Kako će uporednim metodama pokušati da se utvrdi tačna starost sata?

PETRIČEVIĆ: Uporedne metode su „tanak led“ u istraživačkom procesu, ali ponekad su jedino dostupno sredstvo, odnosno predstavljaju naučnu nužnost. Kao što sam rekao, okvirno datovanje smo izveli na osnovu sličnih nalaza Srubna kulture i geometrijske podudarnosti analematskih elipsa na kojima se nalaze časovne oznake. Odstupanja su minimalna, a naš naučni rad koji će uskoro biti publikovan do detalja opisuje na koji način je geometrijski razvijena analematska elipsa sunčanog časovnika koja je omogućila fizičko predstavljanje časovnih oznaka, odnosno mjerenje vremena.

Sa druge strane, moguće je primijeniti određene tehnike koje su sa više ili manje uspješnosti upotrebljavane u datovanju petroglifskih prikaza. Apsolutno datovanje petroglifa još je na nivou teorije i pojedinačnih pokušaja. Kao primjer često navodim metodu tzv. direktnog datovanja petroglifa koja se temelji na mikroskopskoj analizi progresivnog povlačenja (zaobljavanja) ivica utora, tj. trošenja stijene. Datovanje mikroerozijskom metodom zasniva se na utvrđivanju stepena erozije utora na osnovu izvedenog matematičkog modela povlačenja ivica prema kojem je stepen zaobljenosti ivica direktno proporcijalan protoku vremena.

Uporedo sa sunčanim časovnikom, tu su i novi petroglifi koje ste otkrili?

PETRIČEVIĆ: U bližem, ali i daljem okruženju poznatih petroglifskih prikaza ove godine smo otkrili i dokumentovali nove petroglifske predstave. Preliminarna analiza govori da su ovi petroglifi mlađi od predstava na Šarenom kamenu, ali bez sumnje imaju izuzetnu naučnu vrijednost. Nadam se i čvrsto vjerujem da ćemo u narednoj godini imati dovoljno sredstava da otpočnemo sa sistematskim istraživanjima u Prokletijama jer kao što vidimo ovđe su sačuvani za arheologiju vrlo važni ostaci.
Otkriće prevazilazi granice Crne Gore

Koje bi mjere trebalo preduzeti da se sunčani časovnik sa Volušnice sačuva?

PETRIČEVIĆ: Ovo je goruće pitanje koje se mora riješiti u što kraćem vremenskom roku angažovanjem nadležnih institucija i resornih ministarstava. Još jednom napominjem, ovo je najstariji arheoastronomski nalaz u Crnoj Gori. Njegova naučna važnost prevazilazi granice Crne Gore i bilo bi neodgovorno i neozbiljno njegovu sudbinu prepustiti pukom slučaju. Neophodno je što prije oformiti multidisciplinarni tim koji će nakon otapanja snijega izvršiti sve neophodne analize i do detalja dokumentovati ovaj vrijedan arheološki nalaz.

Naravno, za formiranje ovako specifičnog istraživačkog tima, koji će raditi u prilično ekstremnim planinskim uslovima neophodno je vrijeme, ali i bezrezervna podrška resornih ministarstava i naših matičnih institucija. O nalazu analematskog sunčanog časovnika obaviješteno je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta dok je Upravi za zaštitu kulturnih dobara podnijeta inicijativa za uspostavljanje zaštite nad potencijalno kulturnim dobrom.
Kamenom satu curi vrijeme

Đe se tačno nalazi sunčani sat i u kakvom je stanju?

PETRIČEVIĆ: Kamen sa vremenskim markerima sunčanog časovnika otkriven je na otvorenom, neposredno uz tok obližnjeg potoka u podnožju vrha Maja e Can u masivu Volušnice u Prokletijama.

Na površini sunčanog časovnika konstatovana je ruptura koja je fizički razdvojila stijenu na dva nejednaka dijela istovremeno razarajući površinu brojčanika. Postoje indicije da horizontalna površina sa časovnim oznakama nije u cjelini očuvana i da je izvorni brojčanik sadržao više časovnih podioka. Na ovo ukazuju pravilne rupture u rubnim djelovima koje su posljedica vertikalnog pucanja stijene.

Na osnovnu zatečenog stanja i položaja stijene nije bilo moguće utvrditi da li je analematski časovnik pronađen u izvornoj poziciji (in situ) u smislu azimutnog položaja u odnosu na geografski śever. Dugotrajna izloženost egzogenim faktorima u uslovima snijega, leda i izraženih temperaturnih kolebanja za posljedicu ima mehaničko trošenje i raspadanje stijene. Ovaj proces poznat je pod nazivom mrazno razoravanje, što predstavlja najjači faktor fizičkog raspadanja stijena koji se javlja kao posljedica smrzavanja vode u stijenskim pukotinama.

Zato bi se moglo reći da, bez skorije intervencije, prokletijskom časovniku curi vrijeme.

 

prenešeno sa Portala Analitika

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9124

Objavio dana jan 3 2022. u kategoriji Vijesti. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV