Pljevalski belaj

Nagradno pitanje: Ako su Pljevlja najzagađeniji grad na planeti da li je i pljevaljski sir najzagađeniji sir na planeti? Isto i sa skorupom i ostalim godetima kuhinjskim iz Pljevalja. Tako imamo montenigerijski paradoks – najzagađenije mjesto na planeti i najbolju, najukusniju, svjetski brend, najzdraviju i najčistiju hranu.

Postoji ipak rješenje ovog nerješivog paradoksa. Pljevlja su, dakle, najzagađeniji grad. Ali, gospodo draga, to je samo dolina Breznice tj Jalija i Ševari – a ostalo đe se pravi pljevaljski sir i skorup da proglasimo nezagađenom zonom, ili zaštićenom zonom, ili da se taj dio otcijepi od gradskog područja Pljevalja, tako nekako. Ako se ovo ne riješi pa padne bruka na pljevaljski sir i skorup, i ono ljekovito bilje na deponiji termoelektrane, pa heljda iz Glibaća, kumpijer iz Boljanića, kupus iz Gotovuše… – mrka kapa. Već duže vrijeme se šuška da je pljevaljski sir kancerogen i da u njemu ima PM čestica, cezijum 32 i cijeli periodni sistem elemenata koji lebdi nad Pljevljima. I, šta ćemo sad – što bi reko Milan Knez. Mislimo da se bez proglašenja zona nedodirljivilh za PM čestice i periodni sistem elemenata crno piše pljevaljskom siru i skorupu i ostalim otrovnim delikatesima.

Drugi nerješivi problem Taslidže su novci koje oni u znoju lica svog, krvavim radom, zarade a one otperjaju u Podgoricu. Śedište EPCG je u Nikšiću, dakle pare njihove idu u NK kod Milutina Đukanovića. Onda ova dileja kupi željezaru. A zašto, recimo, nije kupio Vektru Jakić? Kad su Talijani bili vlasnici EPCG i Termoelektrane pare su begale u Parmu, i to preduzeću koje upravlja kanalizacijom. A ako Talijani ponovo postanu vlasnici? Ili Mađari? Ili Poljaci? Ili neki međunarodni konzorcijum? Priča se da u međunarodnom raskubanju prirodnih bogatstava Montenigerije na EPCG aspiriraju Nijemci. I da je to završeno. Kome se žaliti kad pare otperjaju u Berlin?

Rade li gospoda radnici u rudniku i elektrani džabe? Jesu li političari nabili u Rudnik i Termoelektranu hiljade radnika glođaja koji su potpuno beskorisni. Bolje da ne dolaze na posao jer tako neće stvarati gungulu u saobraćaju, neće trošiti elektriku i sve ostalo preduzeću, šteđeće svoju imovinu i svoje prnje a i kući bi nešto privrijedili. U drugim zemljama slične firme rade sa deset puta manjim brojem radnika. Nije to ništa novo u Montenigeriji, u elektrani Piva radi preko 200 radnika iako je za funkcionisanje elektrane dovoljno 4 radnika. Hoćemo li malo o željezarama? U SAD na proizvedenih 1.000.000 tona čelika radi 16 radnika. U željezari EPCG u Nikšiću na 0 (nula) tona željeza radi 500 radnika. Ko je kupio žerljezaru? Pa Melutin Đukanović i onaj Rovčanin iz Pljevalja. Taslidžanci moraju da malo podese nišanske sprave. Dakle, u opštem zapomaganju rudarskom i električnom, svi bi da budu rentijeri, da žive od rasprodaje prirodnog resursa i sirovina, svi bi ljeba bez motike. Čitav metalski kompleks, rudarski i električni, je jedna golema pijavica, pantljičara i krvopija. Zato – sve prodati stranom kapitalu pa će ih on naučiti kako se radi i zarađuje.

Podśetimo se sudbine pljevaljske cementare u centru Pjevalja koja je još za vrijeme socijalizma uklonjena iz centra grada. Dakle, prije 40 godina u nedemokratiji bilo je više demokratije tj nedemokratije tj eko države mnogo prije proglašenja eko države. Šta bi komunistima da ugase cementaru? Em su mogli namlatiti se para, em nije bilo eko državotvoraca, mogli su premjestiti varoš Pljevlja koji kilometar na śever, a oni zdravlje itd. Pih. Ko zna zašto su makli cementaru. Možda su samo šćeli da se bahate? Sudbina svih industrijskih centara, pa i Pljevalja, je da kad nestane resurs ili se tržište promijeni da ih više ne bude. To je cijena industrijskog razvoja u tom vremenu. Ni Trbovlje nije više Trbovlje, ni Kreka Kreka, ni Banovići, ni rudnički gradovi Engleske.

Za slikovito poređenje odlivanja sredstava Taslidžancima ćemo ukazati na najbogatiju opštinu Crne Gore – Plužine. Na njinoj teritoriji je hidroelektrana Piva. Obzirom na resurs Pivljani su najbogatiji stanovnici CG. Ali sve živo uteče iz tog mjesta. Na zadnjem popisu su izgubili 30% stanovništva. Mnogo više nego Taslidža. Onaj general Graorasti tvrdi da je to najbolje mjesto za život. Uprkos generalima i EPCG i hidroelektrani Piva niko neće u Plužine da živi. Da li bi i njima trebalo vratiti malo više jer im je zemlja praotaca potopljena zanavijek, vječite magle, marginalizacija, raseljavanje, da li im treba dati besplatnu struju – kao u Pljevljima, da li bi i tamo trebalo vratiti 60% vrijednosti proizvedene energije? Mislimo da će se Pljevljaci složiti da i Plužine imaju pravo na besplatnu struju iz hidroelektrane i mnogo više novca u svojim džepovima. 10% prihoda iz tuđijeh džepova ne traže ni ovi brđani već da se valorizuje vrijednost njihovog resursa na pravedniji način.

Najveća zagađenost Pljevalja zabilježena je kada termoelektrana nije radila. I danas kada se termoelektrana remontuje zagađenje Taslidže je na nivou. Zagađenje termoelektrane, dakle, putuje neđe drugo. Ako je visina dimnjaka termoelektrane 259 metara onda je to sa nekim razlogom tako izgrađeno. Atmosferski vjetrovi nose čitav periodni sistem elemenata iz tog divovskog auspuha ne u Pljevlja već prema jugu i jugozapadu tj prema Durmitoru koji je najveća deponija gasova iz auspuha pljevaljske elektrane. Da li bi kakvu besplatnu struju trebalo i u Žabljaku dati. Durmitor bi mogao da se otcijepi i pripoji Japanu i svakome bi bilo milo da dobije Svjetsku baštinu. Nijesmo sigurni da bi neko dobroželatno prihvatio Taslidžu u svoje okrilje. Lokalni žb indijanci i novokomponovana selendraćka vlast u Žb nije imala dovoljno sive mase da shvati problem ali otići će i ovi zvijuci pa mi ovo pitanje kandidujemo za vrh političke agende i izlažeme na svjetlost dana. Ako ovo nije tačno onda ajmo srušiti dimnjak elektrane u Taslidži i neka sve čestice iz elektrane ostanu u Pljevljima. Onda mogu i da se odcijepe i idu đe volaju. Mučićemo se i kupovati sir iz Sjenice, kumpijer iz Zatrijepča, sir iz Francuske i Holandije….

Darko Stijeović
Centar za razvoj Durmitora