Dukljanska župa Prapratna

Područje nekadašnje župe Prapratne, u kojoj je jedno vrijeme bila smještena prijestonica srednjovjekovne Duklje poslije dugogodišnjeg zanemarivanja je dobila pažnju javnosti – ali negativnu.

Vlastodršci se opet nijesu śetili da ovo područje po kojem nam je ispisana istorija istraže i valorizuju na pravi način nego su na brdu Možura koje je u sklopu nekadašnje Prapratne napravili vjetroelektranu sklapajući dogovor sa trulim malteškim kompanijama koje su potpomogle ubistvo novinarke Dafne Karuane Galicije u namjeri da sakriju svoje mutne rabote.

Redakcija Zrcala

***

Dukljanska župa Prapratna

Piše: prof. dr Božidar Šekularac

Pri ubikaciji srednjovjekovnih župa u Dukljanskoj državi koje se nabrajaju u Ljetopisu popa Dukljanina vođene su brojne rasprave, nametane razne dileme i nagađanja. Jedna od njih je naročito bila interesantna jer je za nju umnogome bilo vezano ime svetog Vladimira, dukljanskog kneza i prvog crnogorskog sveca. Tražili su Prapratnu na više mjesta oko Skadarskog jezera, u crnogorskoj Krajini, Crnogorskom primorju. Uglavnom je korišćeno ime biljke paprat da bi se našla neka veza sa imenom župe, a da se nije išlo na teren, da se vidi da li je tu mogla biti župa, koja podrazumijeva široki prostor na kome se moglo izgraditi naselje, vjerski objekti, obrđivati zemljište, gajiti stoka.

Prema piscu Barskog rodoslova u Prapratni je imao prijestonicu osnivač dukljanske (crnogorske) dinastije Vojislavljevića, Stefan Vojislav. Knez Vojislav je vladao Dukljanskom državom 25 godina. Umro je 1050. godine u svom dvoru i sahranjen u dvorskoj crkvi Sv. Andrije u župi Prapratni. Poslije njegove smrti Vojislavljevi sinovi podijele zemlje pod pokroviteljstvom majke, a vrhovnu vlast je imao najstariji sin Gojislav, dok je bila živa „kraljica majka“.

Dakle, Prapratna je bila jedna od brojnih prijestonica dukljanskih vladara, jer je čest slučaj bio da su sjedišta vladara premještana iz jednog mjesta u drugo, od grada Duklje do Krajine, Prapratne, Skadra, Kotora…

Drugi sin Vojislavljev Mihailo dobio je župe Oblik, Prapratnu i Crmnicu, koje su predstavljale centar njegove države. Župa Oblik je bila oko istoimenog brda i grada Vladimira nazvanog tako po svetom Vladimiru dukljanskom. Dakle župa Prapratna je bila između Oblika i Crmnice. Zbog toga se neka ranija tumačenja o ubiciranju ove župe mogu uzeti kao proizvoljna. Tako A. Jovićević smješta Prapratnu pored Skadarskog jezera do sela Seoce, zapravo “jedan dio sela Murići zove se Papratište, pa je tu bila Prapratna i nigdje drugo“.

Sticajem okolnosti, radeći na jednom terenskom projektu, bili smo u prilici da obiđemo i upoznamo svaki kutak Barske opštine. Kada smo zabilježili na više mjesta varijante imena sa osnovom paprat, bilo je jasno da to ime nema veze sa našom Župom. Međutim, došavši u sela čuvenog crnogorskog plemena Mrkojevića, postalo je sve jasno. Potpuno se potvrdila tvrdnja K. Jirečeka da je Prapratna kod Bara, đe je bio vladarski dvor, jer su plemena pred kraj srednjeg vijeka istisla samo župsko uređenje i umjesto stare župe Prapratne postalo je pleme Mrkojevići.

Posmatrajući sa Rumijskog brda Lisin prostor plemena Mrkojevići lako je uočiti da ta teritorija u potpunosti odgovara opisu srednjovjekovnih župa. Tu su prostrana plodna polja, blaga uzvišenja, blizina planine, izvori, rijeke, more, ukrštanje puteva prema Baru, Skadru i Ulcinju.

Iz razgovora sa najstarijim stanovnicima Mrkojevića zaključuje se da je u njihovoj svijesti i tradiciji duboko ukorijenjeno njihovo dukljansko porijeklo i osjećanje pripadnosti ovoga časnog plemena svojoj državi Crnoj Gori.

Posebna je priča raspored toponima na terenu i svjedočenja o ostacima građevina na teritoriji Mrkojevića.

Pleme Mrkojevići se ponekad naziva i Mrkovići, a prvi put se pominje 1409. godine. Većina Mrkojevića primila je islam u XVIII vijeku, ali su zadržali stara prezimena. U pojedinim dokumentima XVI vijeka pominju se u Mrkojevićima morlaci, što je bio povod da ih nazivaju pastirima. Ovo pleme je bilo u čestim sporovima sa Baranima, naročito u vrijeme berbe maslina. Predvodio ih je prvak pop Stefan sa sinovima, koga savremenici opisuju kao ličnost samostalnu i čvrstu, a koga Mlečani napadaju i nazivaju h o m o s c e l e r a t i s s i m o, a bio je ekskomuniciran i od srpskog patrijarha. Ovo ponosno i nemirno crnogorsko pleme, prema izvještaju iz 1525. godine imalo je 300 boraca.

Ništa manje značajana i potvrđena istorijska ličnost bio je iguman Teodosije Mrkojević, jedan od glavnih junaka Njegoševog djela „Šćepan Mali“, kojega je Njegoš opisao kao iskusnog, vrlo mudrog i obrazovanog čovjeka.

Prema izvještaju Marina Bici iz 1610. godine ovđe je bila opatija Sv. Sergija, ali nije ubicirano mjesto đe je bila, mada se pretpostavlja da je to Glavica Čantića u Dabezićima (F. Rački, Starine, XX, 66).

P. Rovinski pominje još tri crkve – Sv. Spasa, Sv. Ivana i Sv.Aleksandra.

Prema kazivanju mudrih starina iz Mrkojevića zabilježeno je nekoliko detalja koji potvrđuju da je baš ovđe bila župa Prapratna Vojislavljevića. Na potoku Vučinica još od rimske provincije Duklje, bilo je 11 mlinova, a u blizini je i Potok od mlinova. Ovđe je i Potok od Kurtine, o kome je pisao pop Dukljanin, u župi Prapratni. Na Raskrsnici (starih puteva) naplaćivana je putarina.

Na samom Mrkovskom polju (Prapratnom) nalazi se imanje na kojem se prilikom oranja ralom zapinjalo za kamenje. Vjeruje se da je tu bio dvorac Sv. Vladimira, kasnije kneza Vojislava, te glavna crkva u župi Prapratni.

Đ. Bošković je šezdesetih godina XX vijeka ubicirao više srednjovjekovnih crkvica (crkvišta) u Mrkojevićima (10):

U Dobroj Vodi, u zaseoku Lisice, je jednobrodna crkvica Svetog Nikole; na brdu Radomiru kod Veljeg Sela je crkva Sv. Ilije; u selu Dabezići postoje ruševine pet crkava: Sv. Spasa, Sv. Nikole, Sv. Petke, Sv. Gospođe i crkva na Glavici Čantića.

U selu Pečurice, zaseoku Ravni, blizu mora, su ostaci neke veće crkve. Ovđe su i ruševine crkve Sv. Katarine, đe se raspoznaju ostaci fresaka i natpis na staroslovenskom jeziku.

Na terenu Pečurica, u Kominu se nalaze ostaci crkvenih zidova, na kojima se raspoznaju ostaci fresaka i natpisa na staroslovenskom jeziku.

Pored crkava koje je ubicirao Đ. Bošković od starih Mrkojevića na terenu dobili smo još i slijedeće podatke o crkvama ili nazivima vezanim za crkvu: u Dobroj Vodi je crkva Sv. Ivana, Pečuricama Sv. Petke, selu Grdovići Sv. Gospođe, u Veljem selu „Obod od crkve“, selo Kunje – „Kod crkve“, u selu Lunjići su tri crkvišta – Sv. Nikole, Sv. Ćir(il)o – Ćirik i „crkva u Barjaktare“ (ovići), te u Veljoj Gorani crkva Sv. Andrije i „Podcrkva“.

Upravo ovđe, u ovoj crkvi Sv. Andrije je sahranjen rodonačelnik dukljanske crnogorske dinastije Vojislavljevića, u prisustvu mnogo naroda, kaže predanje. Nedaleko je i toponim Poljana, ispod brda Možura „đe je bila velika bitka i krvi do koljena. Otuda crvena zemlja“. Toponim „Kraljevo“ ze njive u selu Grdovići i pašnjak „Kraljevo“ u selu Lunjići, te izvor „Kneždovo“, govore sami za sebe.

Uzevši u obzir sve iznesene činjenice nema nikakve dileme: Dukljaninova župa Prapratna je današnji region crnogorskog plemena Mrkojevići u Barskoj opštini.