ADAM: I zavjetovaću se
da ću biti bez dostojanstva
i pijan u ponor otići
(Adam je u društvu đevojaka)
MUZIČKI PREDAH – čuje se i vidi muzičar koji svira
TEA (govori ADAMU): Na usnama tvojim
kradom drhti osmijeh
(ADAM ćuti i gleda je)
TEA: Glas se izgubio u ćutanju?
ESMA: Kao pijana pčela
u lotosovom cvijetu
ADAM: Ko je tome kriv?
TEA: Pitaj one oči
koje kuju mračne zavjere
TEA i ADAM se izdvajaju, uz malo jaču muziku.
ESMA (govori HERI):
Često se čudim
đe leže skrivene međe saznanja
između čovjeka i životinje
čije srce ne zna da govori
HERA: Kroz koji je pravi raj,
jednog dalekog jutra,
svjetskog stvaranja,
proticala skromna staza
na kojoj se njihova srca susretoše?
TEA: Tragovi njihovog vjernog koračanja
nijesu utrti
mada je njihovo srodstvo zaboravljeno.
Gleda u ADAMA i govori mu:
Ne lutaj iz riječi u ćutanje.
ADAM: śećam se jednog dana iz svog đetinjstva
kad sam puštio čunić od hartije,
u jarak da plovi.
Bio je vlažan julski dan
a ja sam bio sam.
Puštio sam svoj čunić od hartije
u jarak da plovi.
Odjednom se počeše gomilati burni oblaci.
Vjetar je duvao na mahove
i kiša je pljuštala.
Potočići prljave vode jurnuše,
rječica nabuja i moj čunić potonu.
Gorko sam mislio
da je vihor jedino došao
da razori moju sreću
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2074
Objavio