Čudo neviđeno

U Žabljaku, u neđelju veče, kada je palo 40-tak centimetara snijega, desilo se čudo neviđeno. Tri omladinca su kidnapovali trokiralu šklopociju komunalnog preduzeća Žabljak (FAP star 50 godina) i sa njom očistili potpuno zatrpane ulice u mjestu. Očistili bi i parkinge i sve ostalo ali je nestalo goriva u šklopociji. Ujutru su u preduzeću koje štrajkuje i neće da pruža usluge građanima otkrili da je neko očistio gradske ulice a zatim su hitno obavijestili žandare. Žandarija je postavila zaśede po mjestu  da bi pohvatala eko teroriste koji čiste ulice. Zaśede su im bile neuspješne jer su momci spavali. Ipak, pronicljivim i upornim radom te kriminalističkom obradom i angažovanjem svih raspoloživih snaga locirani su eko teroristi sniježne Al Kaide i juče privedeni u žandarsku postaju u Žabljaku.

Cistac snijega koji je otet w(1)

Umjesto da budu isplaćeni sa uvećanom dnevnicom za noćni rad i nagrađeni zato što su omogućili normalno funkcionisanje grada i zarobljenim turistima omogućili da pobjegnu iz Žabljaka momci su proglašeni državnim neprijateljima. U Glasu Čepuraka i na TV Bastilji su proglašeni lopovima. Lopovska internacionala nastoji da obezvrijedi i značenje riječi pa da i časne ljude proglasi lopovima.

Zašto je toliko uzbuđenja kod komunalaca, žandara i činovničkih bubašvaba proizvelo ovo čišćenja snijega koji se u svakom drugom mjestu Evrope smatra obaveznim? Komunalno preduzeće u Žabljaku koje treba da čisti snijeg to radi zlokrpski ili uopšte ne čisti snijeg. Śedoci smo saobraćajne tarapane u Žabljaku koju svake godine u sred zime izazivaju pahuljice. Komunalno preduzeće je u štrajku i ne misli da radi niti da naplati svoje usluge već gangsterski ucjenjuje stanovništvo svojim nevršenjem usluga. Lokalni brđanski Preśednik još nije ukapirao svoje nadležnosti pa ga treba ostaviti da mirno spava – zaludu je podśećati ga kako probleme sa bandoglavom i zadrtom birokratijom presijeca kolašinska Preśednica. Prošle godine je komunalno preduzeće Žabljak potrošilo 35.000 eura za čišćenje snijega – koga skoro nije ni bilo. Kada to preračunamo u gorivo i uz potrošnju od 15 litara na sto kilometara ispada da je vozilo Komunalnog preduzeća radilo 2.330 sati. To znači da je ista  šklopocija radila 97 dana bez prestanka, i danju i noću čisteći snijeg. Podśećamo i na prošlogodišnje zapijevanje i lelekanje za
snijegom g. Vujovića iz Fonda za razvoj. Snijega nije bilo jauču na skijalištu, snijeg nas podavi cvili Preśednik.

A zašto žandarija hapsi časne i korisne ljude? Time pokazuju koliko bušna naša državna barka. Oni štite zlokrpe i  činovništvo i nastoje da se sav život što teže odvija i da turisti užasnuti bježe iz Žabljaka. Kako žandari (oko 40-ak) da objasne svoje postojanje u Žabljaku kada je to mjesto spalo na 1.500 stanovnika, među njima 700 penzionera i 300 đece u školi? Broj sposobnih da se biju je oko 50 a jedino se koškanje đece dešava u Žabljaku. Žandarija čini 2% stanovništva opštine! A sami žandari nijesu uspjeli da otkriju niti jedan slučaj kriminala u mjestu, kao na primjer: ko je šklapio deset specijalnih „Ajnšic“ pušaka za biatlon (5.000 eura jedna)? Ko je u sred zime, u sred grada, kad je samo jedna ulica bila čista, zdipio 500 kila tešku kasu sa benzinske pumpe? Ko je prokurlao pare od rekonstrukcije Kulturnog centra? Ko uništava grad kugom divlje gradnje? Ko pravi rusvaj u katastru?

Fantastični događaj sniježnog terorizma je postao ekskluzivna tema na svim društvenim mrežama u cijelom regionu i komentariše se od Slovenije do Makedonije a postao je i kuriozna vijest u nekim evropskim medijima. Naši momci ne samo da su uradili dobru i korisnu stvar za svoj grad već su izveli izuzetan umjetnički performans. Dok Ministarstvo kulture krade i sabotira (skandal sa Kulturnim centrom) oni grade i stvaraju nadu u neki bolji svijet. Oni su neka druga kultura, druga svijest, drugi svijet, različit od ovih pendreka i moralne bijede koja je Žabljak survala u blato. I ne samo to, siguran sam da nijesu čitali Teze o Fojerbahu, ali su pokazali da nije dovoljno tumačiti svijet – potrebno je da se on promijeni. I oni ga mijenjaju. I oni nijesu ni lopovi ni kriminal već upravo ono što tom mjestu treba, malo srca i malo duhovnosti. Pokazali su da neko razmišlja o opstanku u tom bespuću i o potrebi civilizovanog i gostoprimnog odnosa prema gostima ovog nazovi turističkog mjesta.

Momci su pokazali put. Pokazali su izlaz iz mraka u kojem trune ovo mjesto.

 

Darko Stijepović 

Centar za razvoj Durmitora

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=4666

Objavio dana Mar 9 2016. u kategoriji Komentar, Novinarstvo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV