Vladika Mihailo: Crnogorska crkva je transnacionalna

VladikaREDAKCIJA: Vaše Blaženstvo, hvala što ste pristali na razgovor. Mi pripadamo “nesvrstanim vjernicima” ali Crnogorsku crkvu doživljavamo kao instituciju koja brine o svim ljudskim dušama. Možete li nam reći kakva je religija Crnogorske crkve?

VLADIKA: Mi želimo da razvijemo moć ljubavi za druge kao i za sebe. U našoj religiji čovjek želi da dostigne najveću snagu a ne najveću bespomoćnost. Preovlađujuće raspoloženje je životna radost.

REDAKCIJA: Znači li to da Bog nije simbol sile, dominacije nad čovjekom?

VLADIKA: Naša religija je usmjerena na čovjeka i njegove snage. To je učenje Isusa, Isaije. Kasnije je to prihvatio Spinoza. Čovjek mora da razvija moć uma da bi shvatio koliko je povezan sa drugim ljudima.

REDAKCIJA: Da li čovjek u vašoj religiji može da izgubi svoju nezavisnost i integritet?

VLADIKA: Čovjek koji ima um je nezavistan i ima integritet. Sila koja vlada je natprirodna. Čovjek je dio nje. Mi pozivamo ljude da upotrijebe svoj um. Čovjek treba da razvija snage svoga uma i ljubavi prema Gospodu i prirodi na zemlji.

REDAKCIJA: U Crnoj Gori žive različite nacije i vjeroispovijesti. Imaju li oni mjesto u Crnogorskoj crkvi?

VLADIKA: Naravno. Mi poštujemo krst Svetog Vladimira, najstariju crnogorsku relikviju. Hrišćanstvo tada nije bilo podijeljeno. Inače, svi mi stanovnici Crne Gore imamo isti korijen. Zato je u Krajini i u čitavoj Crnoj Gori i danas prisutan kult Svetog Vladimira. Na planini Rumiji na Trojčin dan odvijala se procesija stoljećima. Stanovništvo toga kraja (Hrišćani i Muslimani) iznosili su krst na vrh Rumije. Velika nesreća se desila 2005. godine. Veličanstveni običaj je oskrnavljen kad je Srpska crkva sa svojim vojnicima helikopterom spuštila metalnu konstrukciju na vrh Rumije. Mora se ukloniti ta crkva ili osmatračnica. To država mora uraditi jer Crnogorska pravoslavna crkva nije samo nacionalna. Zapravo, ona je transnacionalna, jer u njoj svoje mjesto nalaze svi narodi i nacije u Crnoj Gori.

REDAKCIJA: Ko je Sveti Vladimir?

VLADIKA: Dukljanski knez Vladimir. Ubijen je na prevaru u Prespi (Makedonija). Tamo je sahranjen 1016. godine. Tri godine kasnije njegova žena Kosara prenosi njegove zemne ostatke u crkvu Sv. Marije, u Krajini. On je Svetitelj toga vremena. Kad je Duklja pala pod vlast Nemanjića, mošti Svetog Vladimira prenešene su u Elbasan. Albanski feudalac Karlo Topija podigao je 1381. godine u Elbasanu crkvu i tu pohranio mošti Svetog Vladimira. Tu su i sačuvane a u Krajini i čitavoj Crnoj Gori prisutan je kult Svetog Vladimira. To je simbol snage crnogorskog naroda. Država Crna Gora taj simbol treba da vrati Crnogorcima i ostalim nacijama koje čine crnogorski narod jer je jedan Bog za sve. A krst nam je sam Gospod Isus ostavio jer je on na njemu raspet.

REDAKCIJA: Kad je nastala Crnogorska crkva?

VLADIKA: Treba se vratiti u vrijeme Benediktinaca. To je najstariji monaški red u rimskoj državi. Širili su Hrišćanstvo u današnjoj Evropi. Prve Crkve na crnogorskom primorju počeli su da podižu u 9. vijeku. A barska nadbiskupija pominje se 599. godine. U Budvi su 840. godine napravili crkvu Sv. Marije na Rtu. Iz 9. vijeka je Sveti Petar na Šuranju, predgrađu Kotora. Poznato je i desetak opatija: Sveti Mihailo (na Prevlaci), Sveti Mihailo u Kotoru, Sveti Đurđ ispod Perasta, Sveti Petar u Bogdašićima… Najugledniji Benediktinski centar predstavljala je Bogorodica Ratačka kod Sutomora. U crkvi Benediktinske opatije Sv. Srđa i Vakha, na Bojani, sahranjeni su Dukljanski vladari: Vojislav, Mihailo, Bodin.

REDAKCIJA: Da li su Benediktinci širili pismenost?

VLADIKA: Da, Benediktinci su širili pismenost. Posjedovali su i njegovali skriptorije. Poznati su i po iluminiranju rukopisnih knjiga… Ali, ono što je za crnogorski narod i njegovu dušu najvažnije, Benediktinci su učili jezik naroda na čijem području su se nalazili. Željeli su neposredan kontakt sa stanovništvom pa je službeni jezik slovenski a ne latinski. Pop Dukljanin, Benediktinac, napisao je Ljetopis na slovenskom pa ga onda preveo na latinski.

REDAKCIJA: A kad je na području Crne Gore došlo pravoslavlje?

VLADIKA: Stefan Nemanja razara državu Duklju 1185. godine, spaljuje, sravnjuje sa zemljom sve osim Kotora jer mu je taj grad otvorio kapije bez otpora. Institucija pravoslavne crkve konačno je uspostavljena 1219. godine zahvaljujući Svetom Savi, prvom arhiepiskopu Srpske Crkve, najmlađem sinu Stefana Nemanje. A ko je još sa Savom hirotonisan takvih podataka nema ni u njegovim žitijima od Domentijana i Teodosija. Već je bio promijenjen naziv Duklje u Zeta.

REDAKCIJA: Da li je Rastko (Sveti Sava) osnovao zetsku episkopiju?

VLADIKA: Jeste i njeno sjedište je bilo na poluostrvu Prevlaka, kod Tivta u manastiru Svetoga Mihaila, tamo đe je bila benediktinska opatija. Pored ove episkopije Sava je osnovao sedam novih. Za prvog zetskog episkopa postavio je Iraliona Šišovića i Građana.

REDAKCIJA: Šta se desilo sa Dukljansko-barskom nadbiskupijom?

VLADIKA: Osnivanjem pravoslavne crkve pod vlašću Nemanjića Dukljansko-barska nadbiskupija je izgubila status jedine crkvene organizacije. Prestala je da bude državna crkva. Pravoslavlje je postalo državna religija.

REDAKCIJA: Kako je teklo širenje pravoslavlja?

VLADIKA: Širenje pravoslavlja u državi Zeti (naziv dali Nemanjići) išlo je postepeno. U 13. vijeku proces je bio spor, ali u 14. posao je bio ubrzan. Kad su nakon propasti srpskog carstva Balšići došli na vlast konfesionalna struktura u državi Zeti bila je različita. Na prostoru između Bojane, Skadarskog jezera i Drima bilo je stanovništvo katoličke vjeroispovijesti. Između Skadarskog jezera, Morače i Lovćena većina stanovništva bila je pravoslavne vjeroispovijesti.

REDAKCIJA: Zar Balšići nijesu ponovo uveli katoličanstvo?

VLADIKA: Balšići se priklanjaju papi i 1389. (kad se desila kosovska bitka) uvode katoličanstvo kao državnu religiju.

REDAKCIJA: Ali prije toga 1346. godine Zetska episkopija dobila je status mitropolije.

VLADIKA: Jeste, i njeno sjedište je bilo u manastiru Prečista Krajinska, tamo đe je sahranjen dukljanski knez Vladimir, na obali Skadarskog jezera. Pošto je katoličanstvo kao državna religija trajalo do 1403. godine tj. smrti Đurađa II Stracimirovića Balšića kojega je naslijedio maloljetni sin Balša III pa je umjesto njega vladala majka Jelena. Ona je inače ćerka Lazara Hrebeljanovića i Milice Nemanjić, po rodu. Jelena je bila velika pravoslavka pa je pravoslavlje od 1403. do 1421. bilo državna religija. Ona se tada i preudala za Sandalja Hranića i otišla u Bosnu. Njen sin je otišao u Srbiju i predao Zetu zemlju svom ujaku despotu Stefanu Lazareviću.

REDAKCIJA: Tada se pojavljuju Crnojevići?

Irinej-i-vladikaVLADIKA: Treća crnogorska dinastija Crnojevići, prihvata pravoslavlje kao svoju, državnu religiju. Zetska mitropolija bila je prenešena iz Prečiste Krajinske u manastir Svetog Nikole na ostrvu Vranjina. Zatski mitropolit stolovao je na Komu. Vrijeme kad je Jelena vladala umjesto sina.

REDAKCIJA: Turski osvajači polako zauzimaju Srbiju dok porodica Crnojević postaje moćna u Crnoj Gori?

VLADIKA: Godina koju treba pamtiti je 1484. Zetski mitropolit nalazi se u Bogorodičinom manastiru na Cetinju. Taj manastir je podigao Ivan Crnojević. Naziv Zetska mitropolija je promijenjen u Cetinjska mitropolija. Ivan Crnojević je Cetinjskoj mitropoliji dao niz posjeda i privilegija i učinio je najmoćnijom institucijom posle sebe.

REDAKCIJA: Dokle se prostirala jurisdikcija Cetinjske mitropolije?

VLADIKA: Izvan granica Crnojevića države, na crnogorsko primorje i skadarsku oblast zvanu Skenderija. I kraj crnogorske državne nezavisnosti cetinjska mitropolija je dočekala sa potpunom autonomijom. Institucija crnogorske države koja je nadživjela državu. Umjesto vladara postojao je Opštecrnogorski zbor, jedinstvena institucija (350 godina postojalo) Turci su uvažavali Cetinjsku mitropoliju i Opštecrnogorski zbor. Turska vlast je poštovala i prava koja su imali crnogorski manastiri. Svi crnogorski manastiri zadržali su posjede i turska vlast im je garantovala prava.

REDAKCIJA: Ratovi s Turcima trajali su vjekovima, uz uvažavanje vjerskih prava… Podgorička skupština 1918. godine sa srpskom vojskom u Crnu Goru su ušli političari zaduženi da realizuju politiku sjedinjenja Crne Gore sa Srbijom. Šta se tada desilo sa crnogorskom crkvom?

VLADIKA: Nestajanjem Crne Gore sa političke karte Evrope nestala je i Crnogorska pravoslavna crkva koja se sastojala od tri dijela: 1. Cetinjska mitropolija, 2. Zahumsko-raška eparhija, 3. Pećka eparhija. Drugu i treću stvorio je kralj Nikola. Nakon prisajedinjenja Crne Gore Srbiji – crnogorska crkva je utopljena u Srpsku pravoslavnu crkvu. Godine 1929. Srpska crkva je redukovala broj eparhija: od 27 nastalo je 21. Tada te 1929. nastala je Crnogorsko-primorska mitropolija.

REDAKICJA: A posle drugog svjetskog rata šta je s Crnogorskom crkvom?

VLADIKA: Tito je obnovio državnost Crne Gore, ali, nesrećni komunisti koju su bili na vlasti nijesu znali da treba obnoviti i Crnogorsku crkvu koju je regent Aleksandar Karađorđević, unuk kralja Nikole ukinuo dekretom.

REDAKCIJA: Ali pad Berlinskog zida i AB revolucija u Crnoj Gori mijenjaju svijest 1989. i 1990.?

VLADIKA: Stvarnu obnovu Crnogorske crkve izvršio je narod crnogorski. Formiran je Odbor za obnovu Crnogorske crkve i funkcionisao je 3-4 godine. To je podržavao Liberalni savez i Socijaldemokratska partija. Konačno, na Lučin dan 1993. Crnogorska crkva je obnovljena i prvi mitropolit je Antonije Abramović. Crnogorska crkva je nastavljač Cetinjske mitropolije i autentični predstavnik duhovnog bića crnogorskog naroda.REDAKCIJA: Biće dovoljno za ovaj put. Izvinite što smo Vas umorili. Hvala Vam na blagu, istorijskim podacima koje ste nam poklonili.

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3800

Objavio dana okt 30 2010. u kategoriji Razgovor. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

1 Komentar za “Vladika Mihailo: Crnogorska crkva je transnacionalna”

  1. Imali smo problem sa originalnim napisom, te smo ga morali opet objaviti. Nijesmo u mogućnosti da preusmjerimo komentare te ih moramo ovako “ručno” postaviti na novi tekst.

    Max je 30 mart 2013 u 10:05 rekao
    “Srpsko ime je na Balkan došlo sa dolaskom južnih Slovena. Crnogorsko ime nije. Nastalo je kao naziv države u 15. Vijeku.Od 15. vijeka govori se o državi Crnoj Gori i o njenim stanovnicima kao Crnogorcima, a ne o crnogorsom etnosu. Prethodno su na sličnom prostoru postojale feudalne države Zeta i Duklja i njeni stanovnici su nazivani Zećani i Dukljani. Ni njima to nisu bila etnička imena već proistekla iz naziva države. Crna Gora nisu ime dobili ni po kojem plemenu ili narodu koji se prethodno tako zvao, već su ime dobili po nazivu geografskog područja.Na prostor Balkana stigla dominantno dva slovenska plemena – Srbi i Hrvati.Srbin je plemenski, etnički pojam nastao vjekovima prije naziva Crnogorac.O crnogorskom etnosu kao posebnom i drugačijom od srpskog ne postoji ni predanje, ni mit, ni legenda, ništa.Crnogorsku državu je stvorio južnoslovenski etnos u kojem je dominiralo plemensko ime Srba. Sami vladari i tvorci crnogorske državnosti smatrali su sebe u narodnom i vjerskom smislu Srbima, a u državnom Crnogorcima.Slovenski narod koji se nazivao Srbima oformio je preko svojih vođa i vladara hrišćansku crkvu koja je nazvana po njima. Nije narod ime dobio po crkvi, već je crkva dobila ime po narodu. Od tog naroda vode prijeklo današnja i crnogorska i srpska nacija. To je istorijski slijed događaja, a sve ostalo je nacionalistička demagogija.Stvaranje države je politički proces, kao i nacije, a Crnogorci se pojavljuju upravo stvaranjem države. Pripadnik svake nacije je pripadnost po političkom ubjeđenju, a pošto ne postoji crnogorski etnos jasno je da se tu ne radi ni o kakvim genima. U XV vijeku nisu stvarani etnosi.Nema nikakve etničke razlike između Srba i Crnogoraca u CG. Percepciju istorije i identiteta kroji politička ideologija, a ne istorijske činjenice. Nemanjići nisu bili osvajači CG, već vladari CG. Oni su u Zeti došli na vlast kao što su i drugi vladari u to vrijeme dolazili na vlast. Za neke od Nemanjića se prema dokumentima tvrdi da su i rođeni i živjeli u CG, kao i neki kasniji srpski vladari. Treba li onda dokazivati da se radi o istom narodu?Sukob oko vlasti nekadašnjih vladara iz kojih su nastale današnja CG i SRB nije bio ni etnički ni religijski, već isključivo politički, kako je to bilo uobičajeno za srednjovjekovne države. Crnogorcima su nazivani stanovnici Crne Gore, a stvaranjem države stvorena je i crnogorska nacija. Svaki vladar je imao neku svoju državu koja je dobijala svoje ime. Tako je bilo i sa Dukljom, Zetom i danas Crnom Gorom. Promjene imena države nisu značile promjenu naroda. Narod je bio isti. Taj narod je bio dio južnoslovenskih plemena i sa sobom je donio srpsko ime. Taj narod je stvorio svoju crkvu, koja i danas postoji kao SPC. Nemanjići su bili vladari Zete a ne osvajači. Njihovo osvajanje vlasti u Zeti nije bilo isto što i turska osvajanja, jer su Nemanjići tu rođeni, živjeli, istog slovenskog porijekla kao i većina tadašnje vlastele i naroda, itd. itd. Osvajanje vlasti u Zeti je za Nemanjice bilo isto kao i osvajanje vlasti Balšića, Crnojevića i Petrovića. Svi oni su osvajali vlast na svojoj zemlji i sa narodom istog porijekla.Nemanjići nisu bili stranci u Zeti, bas kao sto SPC nije stranac u CG, već prihvaćena kao vlastita etnička crkva. Koja je razlika između Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori? Nema je. Ima li boljeg dokaza da se radi o istom narodu?Crnogorci su isti pojam kao i Sumadinci,Zlatiborci,Licani,Vojvodjani,Macvani. Njihovo ime prvenstveno je odredjeno geografskom polozaju. Njihova je nacija srpska. Svi su oni Srbi . …….,,Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju našeg srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet.”
    (Milo Đukanović, 1991, u Andrijevici, obilježavanje Trinaestojulskog ustanka i paljenje vatri)”

    CRNOGORAC-CRNOGORAC je 17 apr 2011 u 18:22 rekao:
    “Sto vise ovakvih tekstova”

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV