Zorica Radonjić – Putanje
SMISAO
Ne znam
što je bilo važno
Služiti ljudima
Bogu
u sebi i drugima
Osluškivati
sanjani svijet
ili ga stvarati
Prevariti smrt
Odgoditi bol
Naći razlog smijehu
Zaboraviti na pitanja.
NOMEN E(S)T OMEN
Topla.
Bijela.
Dobrota.
Utjeha.
***
Crnogorska obala.
Geografija nježnosti.
VIĐENJE ILI ZAŠTO PONEKAD
SKLAPAM OČI
Najprije je
bila
samo Tama
I ja sam
sama i davna
dugo plovila
kroz dubine njene
A možda me je
sve vrijeme
vukla neka topla
sveznajuća ruka
kao darivana
milost
svevidećeg duha
Ili sam samo
čežnjom svojom
i kožom
bila vođena
Možda slijedila
putanje
kakvog mirisa
ili zvuka
I ne znam
da li sam
već bila rođena
Ali i sad
kad poželim
da nešto što vidim
osjetim i znam
morala bih
na trenutak
oči da zatvaram.
NA PLAŽI
Bilo je tiho i bilo je
Plavo.
I kamen što miriše na more
Nepomične agave
Purpurna koštica breskve
I leprtirovi oko glave
kao leteći cvjetovi
Na članku vlati morske trave
I nečiji pogled
na moje tijelo
lišen vječnosti.
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=7313
Objavio