Zorica Radonjić – Putanje

POČETAK

Na početku
Bile su
Riječi
Prozirne
Kao inje
Što na Suncu
Kaplje
s krova
Po potiljku
I niz
Vrat

Samo
Ledene kapi
Riječi
Od kojih se
Prene
Od kojih se
Budi
Drhti i
Gori
U isti
Mah…

 

 

RIJEKA IZ DJETINJSTVA

Nestala je bila

u mom zaboravu

Ponornica.
Cetinja.
Moja
Rijeka…

Nisam joj znala
ni obala
ni svoda
ni kakve je boje
s jeseni ili ljeta
Ni da li je
voda njena
išta drugo nosila
do kapi vremena
u prolazu
ovoga svijeta…

Gotovo mitska

da nije bilo
Orlovog krša
nakon kiša
blistavog
i u plavom
i zlatnog odsjaja
Sunca na kamenu
i lišću kestenova
i brijesta
kraj Biljarde
i pod Manastirom

i njenog
podzemnog huka…

Cetinja
Rijeka bez lika

Kao da je
sve ove godine
tekla nekud
kroz mene

ta davna nježnost
zaboravljenog
Zvuka…

 

 

ZAPISI IZ GETA

Beograd, zima 1993.

ODGOVOR NA PISMO

Pišemo stihove po vjetru
Liječimo se dodirima
Ne putujemo
Drugi kraj grada izgleda
Daleko
Misli su nam jednostavne
Strahovi iskonski

Stranci u svojoj koži.

Naredna stranica

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=7313

Objavio dana jul 5 2019. u kategoriji Poezija. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV