Vrijeme gladnih i žrtvovanih
Trgovci, koje je vojna intendantura, na zahtjev predśednika opština, bila poslala u inostranstvo, da nabave životne namirnice, vratili su se koncem februara potpuno praznih ruku. Oni su bili poslati sa velikim dijurnama, a rezultat njihova bavljenja u inostranstvu bješe jednak nuli. Ljudi iz vojne intendanture, poimenično, pak, glavni intendant Danilo Gatalo i glavni inspektor nabavke hrane, ođela i ratnog materijala, Andrija Radović, govorili su otvoreno, da inostranstvo hranu Crnoj Gori ne daje, pod izgovorom, da se za sve to ima Crna Gora obraćati Srbiji.
Odlaskom francuskog artiljerijskog odreda iz Crne Gore ostao sam bio bez dužnosti i bavio sam se na Cetinju, stojeći i dalje na raspoloženje Ministarstvu vojnom.
Neuspjeh poslatih trgovaca za nabavku hrane, mnogo me je bio zaludio i ja se, iako nikada ne trgujući, počnem ozbiljnije baviti ovim pitanjem, koje je, po mome mišljenju, bilo sudbinsko po dalji razvoj događaja u mojoj otadžbini. Naročito me je bio iznenadio fakat, da ijedan od ovih trgovaca nije pośetio Grčku, te, iako sam i sam vjerovao, da su glasovi, puštani iz vojne intendanture istiniti, riješim se da poznavanje jezika i ljudi te zemlje iskoristim i pokušam ovđe redovnu kupovinu, pa ako ne uspije, da se koristim naposljetku i grčkom vještinom kontrabande.
Obratim se odmah cetinjskoj Opštini sa ponudom u ovome smislu. Predśednik njen Vladimir Popović, pristade na moj prijedlog, učini korake kod ministra vojnog i ovđe izradi da mi se dozvoli odlazak u inostranstvo. Bez ikakvih dijurna, iako mi one bjehu nuđene, krenem se prvih dana marta u Ulcinj, odakle parnim čamcem “Galeb”, koji je nosio dva mala topa i dva mitraljeza, stignem sa Savom Đuraškovićem u Drač. Odmah idućeg dana na krovu grčke lađe “Arkadije” otplovim za Pirej.
Stigavši u Atinu, potražim odmah srbijanskog poslanika g. Bulugdžića u namjeri, da od njega dobijem posredovanje kod grčkih vlasti za dozvolu izvoza hrane. Položio sam mu bio veoma teške hranidbene prilike u Crnoj Gori i napomenuo mu, da sam ovaj put, sa odobrenjem crnogorskih vlasti, preduzeo potpuno na svoj trošak i rizik. G. Bulugdžić primio me je lijepo i odmah izvijestio, da od moje namjere, po njegovom mišljenju, neće moći biti ništa, jer je nekako baš tih dana između Grčke i saveznika postignut sporazum, po kome se Grčka obavezuje, da ni saveznicima niti njihovim neprijateljima apsolutno ništa ne izvozi.
Iako je ovaj razgovor učinio na mene veoma težak utisak, nijesam htio odustati od namjere, nego pravo iz srbijanskog poslanstva odem u rusko poslanstvo, đe sam se nadao, koliko toliko, izdašnijoj pomoći. Primio me je bio prvi sekretar knjaz Urusov i, poslije moga izlaganja o cilju dolaska u Grčku, odgovorio mi je potpuno kao i g. Bulugdžić. I pokraj toga nijesam klonuo duhom, nego sam knjaza poslije nekoliko dana ponovo pośetio i vraćao se na stvar, koja mi je ležala na srcu. Htio sam dobiti od njega privatnu njegovu preporuku za koju višu ličnost u grčkom Ministarstvu inostranih djela, pomoću koje bih došao do cilja, naime, mogao u Crnu Goru otposlati životnih namirnica.
Knjaz Urusov dao mi je jedino svoju kartu, koja mi je otvorila vrata načelnika Ministarstva g. Kaklamanosa. Moje opisivanje veoma teškog položaja Crne Gore naćeralo je ovom plemenitom čovjeku suze na oči i, nemogavši dati pomoći, prijavi me samome ministru-predśedniku g. Venicelosu. I g. Venicelos duboko je bio potresen mojim izlaganjima, ali mi je, pokraj svega toga, rekao da mi zvaničnim putem ni on ne može dozvoliti izvoz, jer je ovaj, prema skorašnjem sporazumu sa saveznicima, potpuno onemogućen. Na moju molbu i energično zauzimanje, data mi je u ovom Ministarstvu preporuka na Ministarstvo finansija, te me na osnovu nje i primi načelnik g. Kofinas. Srećnim slučajem baš toga momenta nalazio se kod njega upravnik carinarnice u Pireju g. Kazijanis, kojemu budem od strane g. Kofinasa toplo preporučen sa napomenom, da bi se lađa koju bih životnim namirnicama natovario za Crnu Goru, propuštila i njezin odlazak održao u tajnosti.
Potpuno zadovoljan ovakvim ishodom, izvijestim depešom i privatno i preko srbijanskog poslanika g. Bulugdžića, glavnog intendanta Gatala, da sam za izvoz iz Grčke stvorio mogućnost i samo neka mi se javi, koju količinu i od kojih namirnica da ukrcam, istodobno, pak, zamolim, da se za isplatu ovog tovara otvori kredit kod srbijanskog poslanstva, pošto crnogorske ekspoziture u Atini i ne bijaše. Iako sam, iza toga, ovu depešu tri puta još ponovio, proteklo je bilo punih petnaest dana bez odgovora.
Ne želeći gubiti vrijeme, stavim se u poslovnu vezu sa firmom Đ. Japapa u Pireju, uzmem sobom zastupnika iste kuće Ger. Zaharatosa i s njim preko Brindizija, S. Giovanija, Skadra i Rijeke Crnojevića stignem aprila mjeseca na Cetinje. Sa Zaharatosom pośetim odmah našeg glavnog intendanta Danila Gatala, kome sam opširno izložio rezultat moga putovanja. Punih dvadeset dana zadržao je Gatalo Zaharatosa ne svršujući s njim ništa, a poslije ovoga vremena, sa izgovorom da je ponuda skupa, htjede, i pokraj nečuvene bijede u vojsci i narodu, prekinuti dalja pregovaranja.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6335
Objavio Urednik
dana kol 22 2018. u kategoriji Biblioteka.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst