Pro et contra: Studija razvoja Durmitora

Dosadašnji pokušaji ugostiteljskih poduhvata na Crnom jezeru su se pokazali nedovoljno održivi. Nijedan restoran koji je postojao na obali nije mogao da sam sebe održi i da ostvaruje zaradu. Zarada za mjesec-dva dana ljeta na Crnom jezeru je privreda tipa udri i bježi, industrija hajdučija. A ona nosi sa sobom posljedice nebrige, sebičnosti i prostakluka. Sasvim je jasno da oni koji dolaze na Crno jezero dolaze tamo zbog ambijenta i neukaljane prirodne ljepote a ne dolaze zbog svojih želudaca, da ih napune na jezeru. Na Crno jezero se dolazi zbog njega. Većina pośetilaca je zgrožena urbanizacijom jezera i kafanama na obali. Postavljanje stvari naglavačke je pokušaj da se jedna vizuelna i ambijentalna atrakcija eksploatiše na pogrešan način. Niko nije utvrđivao posljedice urušavanja vrhunske duhovne i ambijentalne atrakcije Crnog jezera na nivo Guče i vašara u Topoli. Guča će uvijek ostati selo i simbol prostote. Posljedice za nas su proćerivanje kvalitetnog pośetioca i pretvaranje vrhunskog ambijenta u bezvrijedan. A mi prostačkih i seljačkih ambijenata imamo bezbroj! Mona Liza, Leonarda Da Vinčija, je vrhunska atrakcija ali način korišćenja i zarade na njoj nije da se donesu stolovi oko slike i da se ispijaju kafe i pune trbusi. Korišćenje atrakcija muzeja Luvr, ili bilo koje druge vizuelne atrakcije, je drugačije i tamo prostota duha nema mogućnost nikakvog uticanja. Prost tamo nema prilaz, ulaznice plaćaju samo oni koji znaju zašto dolaze. Šta se tamo dobija za plaćenu ulaznicu? Vrhunska atrakcija duha. A može se i popiti voda ili pojesti sendvič, ali samo u podrumu i na izlazu. I tamo bi funkcionisao avanturistički park za prostake i donio nešto novaca zakupcu (kao na Crnom jezeru) ali tamo je takva ideja idiotizam i blasfemija.

Nesumnjivo je da jedan broj pośetilaca Crnog jezera želi da samo kafeniše kada dođe do jezera, da tamo napuni svoju utrobu, i izvrši nuždu, ali to nije vezano sa atrakcijom koju predstavlja Crno jezero. Ovo izvrnuto i izvitopereno shvatanje atrakcije i prevrtanje sa nogu na glavu, jeste samo plod navale priprostosti i pośetilaca iz niskog kulturnog i civilizacijskog miljea. Pitanje šta se nudi na Crnom jezeru za ulaznicu koja se plaća u NP Durmitor je podmetanje sitnih trgovaca i prostaka. Niti jedan pośetilac iz Zapadne Evrope nije postavio to pitanje već samo kako je moguće da je cijena ulaznice tako niska za takav ambijent. Ambijent Crnog jezera civilizovanog čovjeka postindustrijske civilizacije više navodi na ushićenje i dovodi na ivicu plača dok kod domaćih konzumenata i bezdušne turističke klijentele seljaka i polugradskog stanovništva Crne Gore (ne možemo od toga pobjeći) izaziva lučenje želudačnog soka, rad debelog crijeva i trčanje za toaletom. Stranac percipira ambijent duhom i za to dolazi iz najdaljih mjesta Evrope i Planete, domaći siromah teži ispunjenju elementarnih potreba i nema duhovnu potrebu. Ali kako, srećom, imamo još 99.9999% teritorije koju možemo ponuditi sirovim i neotesanim turistima onda najspektakularnije i najvrijednije treba da ponudimo onima koji to znaju da vrednuju i koji su spremni to da plate.

Niti smo najbogatija zemlja u svijetu sa vodom, kao što se to laže po medijima, niti smo najspektakularnija zemlja po vidicima. Imaju i druge zemlje i te kakvih vizura i ambijenata. Crno jezero je jedno od naših atrakcija koja se ne smije utrošiti na prisproste uličarske zabave i blagoutrobije. Imamo se đe prežderavati i praviti ulične zabave. Za to postoji Budva ili kod komšija Guča a i cijelo primorje je tu. Crno jezero je atrakcija druge vrste, atrakcija prirodne unikatnosti, atrakcija duhovnosti, atrakcija neponovljive vizure i jedinstvenog ambijenta. Biseri nemaju cijenu na buninama.

Kralj Nikola je na Crnom jezeru izgradio samo malu drvenu nadstrešnicu poznatu kao „pečurka“ ili kraljeva stolica. Kralj Aleksandar je namjeravao da gradi dvorac na Osredku, između Malog i Velikog Crnog jezera, ali je odustao usljed protivljenja stanovništva. Đilas, Blažo, Tito nikada nijesu razmatrali izgradnju objekata na Crnom jezeru. Napravili su samo jedan objekat udaljen 500 metara od jezera. A mogli su izgraditi što su šćeli i da nikog ne pitaju! Shvatali su prirodu i ispoštovali je.

Imamo priliku da razmotrimo detaljno pro et contra ovog projekta kako se ne bi ušlo u promašenu investiciju. Imamo prilično dokaza koji dovode u pitanje održivost investicije, pogotovu na duži period. Ako su oni prije nas griješili zašto bi smo i mi to činili. Izgradnja restorana će stvoriti velike tenzije jer će velike štete da nanese. Pogotovu ako se problemi budu trpali pod tepih.

 

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora

Izvorni datum: 2.10.2014. godine

Današnji datum: 18.7.2019. godine

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=7397

Objavio dana jul 18 2019. u kategoriji Esej. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV