Ivanov

TREĆI ČIN

 

Kabinet Ivanova. Pisaći sto, na kome su u neredu razbačane hartije, knjige, zvanična pošta, razne sitnice, revolveri; pored hartija – lampa, flaša rakije, tanjir s haringom, komadi hljeba i krastavci. Na zidovima geografske karte, slike, puške, revolveri, srpovi, korbači itd. – Podne.

 

I

Šabeljski, Lebedev, Borkin i Petar.

Šabeljski i Lebedev śede lijevo i desno od pisaćeg stola. Borkin na sredini pozornice uzjahao stolicu. Petar stoji kraj vrata.

LEBEDEV: Francuska vodi jasnu i određenu politiku… Francuzi znaju šta hoće. Njima je potrebno da izmlate kobasičare i ništa više, a u Njemačkoj, brate, stvar stoji sasvim drugačije. Njemačka osim francuske ima još mnogo trnova u oku…

ŠABELJSKI: Gluposti!… Ja mislim da su njemci kukavice… Pokazuju samo jedni drugima šipak u džepu. Vjeruj, na tome će se stvar svršiti. Neće ratovati.

BORKIN: A ja velim, zašto i da ratuju? Čemu sva ta naoružavanja, kongresi, rashodi? Znate šta bih ja uradio? Ja bih skupio pse iz cijele države, ubrizgao im jaku dozu Pasterovog otrova i puštio ih u neprijateljsku zemlju. Svi moji neprijatelji bi pobješnjeli kroz mjesec dana.

LEBEDEV (smije se): Kad pogledaš, ima malu glavu, a velikih ideja u njoj tušta i tma, kao ribâ u okeanu.

ŠABELJSKI: Virtuoz!

LEBEDEV: Bog s tobom, samo me zasmijavaš, Mišele Mišeloviču! (Prestane da se smije.) Šta je to, gospodo, „Žomini i Žomini, a o rakiji ni riječi?“[6] Repetatur. (Natoči tri čašice.) Da smo zdravo…

Piju i zameze.

Haringa je, brate moj, meza nad svima mezama!

ŠABELJSKI: A, ne, krastavac je ljepši… Naučnici još od stvorenja svijeta misle i nijesu izmislili ništa pametnije od kiśelog krastavca. (Petru.) Petre, idi donesi još krastavaca i kaži u kuhinji da nam isprže četiri piroške s lukom. Samo da budu vrele.

Petar izlazi

LEBEDEV: Lijepo je još uz rakiju malo kavijara. Samo kako? I to treba znati… Treba uzeti četvrt usoljenog kavijara, dvije glavice mladog luka, malo maslinovog ulja, sve to dobro pomiješati i znaš, preko toga malo nacijediti limuna… Da umreš! Samo od mirisa da padneš u nesvijest.

BORKIN: Uz rakiju je još lijepo zameziti pržene krkuše. Samo ih treba znati ispržiti. Treba ih najprije očistiti, zatim dobro uvaljati u prezlu i pržiti dok ne budu potpuno reš, da se krckaju pod zubima… krc-krc…

ŠABELJSKI: Sinoć je kod Babakine bila divna meza… vrgnji…

LEBEDEV: Nego šta!

ŠABELJSKI: Samo su ih nekako naročito spremili. Znaš, s lukom, s lovorom, sa svakojakim začinima. Kad su skinuli poklopac sa šerpe, iz nje se digla para, miris… divota!

LEBEDEV: Što smo starli? Repetatur, gospodo!

Piju.

Da smo zdravo… (Gleda na sat) Izgleda da neću sačekati Nikolaja. Vrijeme mi je da idem. Kod Babakine su, veliš, spremili pečurke, a kod nas ih još nema. Reci, molim te, kog đavola svaki čas odlaziš kod Marfutke?

ŠABELJSKI (pokazuje glavom na Borkina): Pa eto, hoće da me oženi njom…

LEBEDEV: Tebe da oženi? A koliko je tebi godina?

ŠABELJSKI: Šezdeset dvije.

LEBEDEV: Taman ti je vrijeme za ženidbu. A Marfutka ti baš odgovara.

BORKIN: Nije riječ o Marfutki, nego o Marfutkinim sterlinzima.

LEBEDEV: Šta bi još htio: Marfutkine sterlinge… A bi li još ptičjeg mlijeka?

BORKIN: More, kad se čovjek oženi, kad dobro napuni džepove, onda ćete viđeti ptičje mlijeko. Onda ćete se i vi oblizivati…

ŠABELJSKI: Nego, znate, on ozbiljno misli. Ovaj genije je uvjeren da ću ga poslušati i oženiti se.

BORKIN: Nego kako? Zar vi nijeste uvjereni?

ŠABELJSKI: Ovaj je poludio… Kad sam ja bio uvjeren? Pst…

BORKIN: Hvala lijepo… Veoma sam vam zahvalan! Dakle, vi hoćete da me izigrate. Čas rečete: ženim se, čas opet: neću da se ženim… ni sam đavo ne zna šta hoćete, a dao mi je časnu riječ! Dakle, nećete da se ženite?

ŠABELJSKI (sliježe ramenima): On baš ozbiljno… Čudan čovjek!

BORKIN (revoltirano): Onda zašto ste zaluđivali poštenu ženu? Ona sad luduje za grofovskom titulom, ne spava, ne jede… Zar je to za šalu? Zar je to pošteno?

ŠABELJSKI (pucketa prstima): Nego, šta velite, da zbilja učinim tu podlost? A? Za inat! Bogomi, riješiću se. Časna riječ… Ala će to biti smiješno!

Ulazi Ljvov.

 

[6] Stih iz Pjesme starog husara od D. Davidova

 

Naredna stranica

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=7777

Objavio dana lis 24 2019. u kategoriji Biblioteka, Drama. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN