V. St. Kinjo – IZGRADNJA I OBNOVA CARSTVA…

(Nanovo je odgurnuše te se strovali meĎu stolove… Iz ugla odlučno izaĎe bradati i u crno obučeni momak, doĎe do zavaĎenih i jednog od teritorijalaca tako snažno zgrabi za zglobove ruku, da ovaj pokleknu i zajauka. Drugog teritorijalca Zoki uhvati u željezni zagrljaj, dok onaj bradati momak, nerazumljivo mumlajući onog drugog odgurnu do stola za kojim su sjeĎeli zabezeknuti demonstranti. Zoki olabavi svoj stisak i drugog teritorijalca prezrivo odgurnu te otetura do ostalih)

Vuk:

– Aoooo, ljudi, što bi ovo za ime Boga…!? Kako je krenulo evo rata i ovamo…!?

Miloje:

– A što si ti, Vuče, mislio..? Rat se uvijek šunja sporednijem putevima, zato je često ovudijen navraćao iako ovĎe ni života nema a kamo li nečeg što više vrijedi…

Vuk:

– Pa, stari su neĎe davno rekli da sloboda više vrijedi…

Miloje:

– To su se oni ćešili, da im barem nešto ostane…

Miraš:

– Viđi vješti li su ovi dva matufa, tako ti Boga..!? Prepali se pa odma duboko zabrazdili u filozofiranje, ne bi li na ta´način razdvojili ove momke i poneku đevojku…

(Zorka sijeda kod Zokija zabrinuto ga gledajući dok se Teritorijalci smrknuto domunĎavaju, kad se najednom otvaraju vrata sa šalterom i iz njih, poput furije izlijeće ona nedojebana ženetina i naredbodavno staje pred teritorijalnom odbranom)

Julka:

– E, koje ste mi vi junačine, svaka vi čast…! Raskubate se ovudijen s kojekakvim kurvetinama i izdajnicima a ne vidite kako špijuni i mudžahedini, ne samo seire no mlate s vama ka s praznom vrećom…!

Miloje:

– Ma što priča ova zenetina, amanati…!?

Vuk:

– A što…! Sigurno da nije ni za kakvo dobro…

Teritorijalci (zbunjeno):

– Na što ili na koga mislite, gospoĎo!?

Julka:

– A za ime Božije naivni li ste… Treba li prvo da neko omlati s vama, pa da shvatite da neprijatelj ne spava no da nama svijema o glavi radi. Umjesto da o tome vodite brigu vi se ovudijen pramate s´ovijem matufima, kurvetinama i izdajnicima…