V. St. Kinjo – IZGRADNJA I OBNOVA CARSTVA…
(pozorišno dejstvije s pucanjem, pjevanjem i uz poneki lelek…)
Scena 1
(Biljetarnica autobuske stanice ali istovremeno čekaonica i kafana za sve koji, ili podrane ili okasne. Pored malog šanka na istom zidu su; jedan šalter i vrata sa zatvorenim šalterskim prozorčićem, dok se u drugom, otvorenom, nazire dozlaboga mrzovoljni lik nekakve nedojebane ženetine. Na zidu, između vrata i šaltera, vidi se obješen, uokviren i zastakljen vozni red, dok iznad njega visi prazan ram sa potamnjelom pozlatom. Za malim šankom posluje jedno lijepo, mlado čeljade rumenih obraza, dok za stolom u ćošku, iznad prazne šolje čaja, sjedi u crno obučen momak zarastao u bradu i izgubljenim pogledom luta po praznoj kafani. Konačno u kafanu ulazi– Miloje – krupan starac zarastao u sijedu kosu ali još tamnih brkova i vjeđa, sa ulubljenom crnogorskom kapom na kojoj se jasno razaznavao oblist sa zlatnim šestokrakom.)
Miloje (s vrata):
– Pomaga Bog, narode!
Sonja: (iza šanka)
– Bog s tobom Miloje…, koji narod, jadan?
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2539
Objavio