Tri Napoleonova pisma vezana za Boku

Piše: Slobodan B. Medojević

Materijali koje ovđe prezentiramo svjedoče o segmentima Bokeške drame i onome što joj je prethodilo…

Prvi dio materijala odnosi se na tri pisma Napoléona Bona parte u kojima se obraća svome posinku, Eženu de Boarne (Eugène de Beauharnais), koji je bio sin iz prvog braka njegove supruge Žozefine i generala de Boarnea. Njega je Napoléon imenovao vicekraljem Italije, u čiji je sastav ušla Dalmacija nakon što je ukinuo Mle tačku Republiku. Napoléon je pisma pisao iz svoga dvorca Saint-Cloud, koji se nalazi zapadno od Pariza, na pola puta prema Versaju.

Pisma je diktirao u jednom dahu, s dugačkim i kompli kovanim rečenicama i karakterističnim rječnikom oficira. Svi nazivi geo-grafskih pojmova koje Napoléon upotrebljava su italijanski: Curzola, Lesina (Hvar), Sabioncello (Pelješac), Brazza (Brač) itd.

Pisma Napoléona Bonaparte pronašao je u Francuskom arhivu u Parizu g-din A. Kapor, a sa francuskog jezika ih je pre-veo g-din A. Curać.

Pismo prvo

Saint-Cloud, 30. aprila 1806.

Princu Eženu

Sine moj, preporučite generalu Molitoru da drži svoje čete na okupu, da ih ne raspoređuje po ostrvima, jer će mi ih potupno uništiti. Ako je poslao Francuze na ostrvo Korčulu, koja je udaljena, postupio je neoprezno. Daleko je prihvatljivije tamo poslati Dalmatince, pa čak i utemeljiti nekoliko četa od njih. Primio sam vaše pismo od 25-tog (vjerojatno marta, op. prev.) s kartom Dalmacije. Informacije koje ste mi dali su malo značajne. Ponavljam, preporučite da se ne raspršuju moje čete i da ih se ne izlaže opasnosti da budu zarobljene na ostrvima. Zar se tamo ne može upotrijebiti jedan bataljon Dalmatinaca? Lako ćete razumjeti da će Englezi i Rusi, koji su jaki na moru, uvijek zauzeti ostrva kada budu htjeli, upotrebljavajući za to pet puta više ljudi. Samo ih Dalmatinci mogu odbraniti. Razmještaj (vojske, op. prev.) kao taj za Korčulu će potpuno uništiti moje čete.

Pismo drugo

Saint-Cloud, 3. jun 1806.

Princu Eženu

Sine moj, primio sam vaše pismo iz Palmanove. Odmah po prijemu mog pisma poslaćete jednog svog oficira generalu Molitoru, da bi ste mu dali na znanje da je moja namjera da čim general Lauriston stigne u Dubrovnik, i čim on bude zauzeo cijelo poluostrvo Pelješac, napadne Korčulu.

Kanal od Pelješca je uzak. To poluostrvo je dakle za nas naj-važnija tačka radi odbrane ostrva Korčule i Hvara. Kada zauzme Pelješac, daćete naredbu generalu Lauristonu da sagradi tvrđavu na kraju poluostrva na način da dvije baterije topova tamo smještene, brane zaliv Pelješca i kanal koji dijeli Pelješac i Hvar, jer tamo postavivši jedan bataljon, ukopan, utvrđen i opremljen može se dugo braniti.

Kada se osvoji Korčula, tamo treba postaviti topove i sagradi-ti jednu tvrđavu, koja bi komunicirala s topovima i s tvrđavom Pelješca na način da nam s Dubrovnikom u našem posjedu, uvijek bude lako braniti tvrđavu Pelješca, ako bi bila ozbiljno napadnuta. Ta tvrđava štiti pristup Korčuli i na taj način odbrana ostrva Hvara, Brača i Korčule postaje laka. Treba dakle poslati jednog inženjera na Pelješac da napravi opis poluostrva i odredi mjesto gdje treba postaviti tvrđavu. Sam pogled na kartu će vam dokazati efikasnost odbrane Dubrovnika, ako ste zauzeli Pelješac. Dalmatinska četa, čije sam formiranje naredio, za koju ste već odredili zapovjednike, bi mogla osigurati 400 ljudi na ostrvima Korčuli i Hvaru i 100 ljudi na ostrvu Braču, što čini 900 ljudi koji, s nekoliko artiljeraca iako treba, s nekoliko francuskih jedinica, bi mogla staviti ova ostrva u stanje čekanja pomoći koja će im biti pružena. Pošaljite, s generalom Lauristonom, nekoga ko je ratovao protiv Turaka u Egiptu. U vašoj vojsci bi trebalo biti mnogo oficira koji su tamo bili. Oni će razumjeti što treba činiti s Crnogorcima. Novosti sa Krfa i iz Carigrada govore da su Rusi značajno oslabili i da nijesu mogli sakupiti više od 6000 ljudi na Krfu. Međutim, ja nemam ništa protiv da naredite osmoj četi lake pješadije da pođe u Zadar i jednom bataljonu iz Breše (Brescia) ili nekom drugom talijanskom bataljonu da pođu na Cres da preuzmu odbranu tog ostrva.

General Lauriston, koji će činiti njihovu prethodnicu, će imati dvije čete. General Molitor treba uvijek držati u rezervi 5 bataljona od 9, s koliko ih raspolaže, u Splitu, Omišu, Makarskoj i Opuzenu, da može, kod prvog ozbiljnog događaja, poslati pomoć generalu Lauristonu; i Lauriston će tako imati, kod najmanje opasnosti za odbranu Dubrovnika protiv Crnogoraca i Rusa, 6 bataljuna pod svojom komandom i 5 od generala Molitora; što čini ukupno 11 bataljona, koji, sa artil-jerijom trebaju brojiti 5000 ili 6.000 ljudi, snagom koja je veća od one koju mu neprijatelj može suprotstaviti. Kažu mi da će naći malo topova u Dubrovniku, ali je moguće da će u tome gradu naći mnogo brodova koji svi imaju topove. On mora uzeti te topove, bez obzira kojoj državi pripadaju ti brodovi da bi opremio tačke na obali koje mu se čine važnima za utvrditi. Pretpostavljam da je Dandolo krenuo. Računam na njegovu energičnost, na njegovu aktivnost i njegovu sposobnost da pokrene Dalmatince, da organizuje tu provinciju i iskoristi stanovništvo, kako za formiranje čete, tako i za odbranu nji-hove obale, ako bi to zatrebalo. Zauzimanje Dalmacije će u početku puno koštati moju Kraljevinu Italiju, ali će to na kraju biti za nju od velike koristi. Između tih ostrva veliki brodovi ne znače ništa, naoružajte dakle sve barke, manje i veće brodove koje možete okupiti i pošaljite ih tamo.

Dao sam nalog generalu Barbou da dođe u vaš štab primiti vaše zapovijedi. Moja je ideja da on preuzme zapovijedanje Kotorskim zalivom, od trenutka kada mi on bude predat, pod višim zapovjedništvom generala Lauristoma, koji će ostati u Dubrovniku. Taj je oficir pokazao veliki oprez kod Hamelna.

Pismo treće

Saint-Cloud, 6. jul 1806.

Princu Eženu

Sine moj, sve je jasno. Naredio sam formiranje Dalmatinske čete; možete im reći da je ona određena samo za odbranu njihove zemlje; to će ohrabriti stanovništvo. Ovdje je zapovijest za formiranje vojničkog logora u Drnišu; vidjećete da je moja namjera sakupiti obveznike i opremu u tom logoru; oni će tamo biti u dobrom okruženju, dobro će se osjećati i uvježbati vrlo brzo. Evo kako ja zamišljam da general Molitor postavi svoje čete: staviće treći bataljon 79-te regimente u Zadar, jedan bataljon u Šibenik, jedan u Makarsku da bi mogao poći u pomoć generalu Lauristonu, ako bude potrebno. Ako je oprema pete i 23. regimente ostala u Dalmaciji, stavite je u Drniš. Artiljeriju iz rezerve takođe tamo, na način da ostane samo jedan bataljon iz Breše ili neki drugi italijanski bataljon na Cresu, jedan bataljon u Zadru, jedan u Šibeniku, a sve ostalo na raspolaganju. Neka general Molitor dobro shvati da za usp-ješnu obranu ostrva Hvara i Korčule, treba biti zapovjednik poluostrva Pelješca.

Nezavisno od ovoga, taj general može okupiti čete pješadi-je koje će ostaviti u gradovima, na način, da uvijek ima pri ruci 4.000 ljudi za poći u pomoć generalu Lauristonu koji, imajući on sam više od 4.000 će uvijek biti nadmoćan neprijatelju.

Naredna stranica