Pro et contra: Studija razvoja Durmitora

Oblici krovne konstrukcije koji su predloženi ne korespondiraju sa tradicionalnom gradnjom durmitorskog područja već se usvaja pokondireni uvezeni koncept koji ne postoji niđe na Durmitoru. Ovaj koncept više govori o infantilnosti, nekreativnosti i kompleksu niže vrijednosti arhitekte i iskompleksirane grupe u JPNPCG i Ministarstvu turizma i održivog razvoja.

Planirani nerazumljivi i ogromni prozori pokazuju nerazumijevanje kako durmitorske tradicije i građenja, durmitorskog doma i koncepta promocije nacionalne baštine već unose koncepte koji su više polutanski spojevi siromaške iskompleksiranosti, nedoučenosti i duhovne korumpiranosti. Nijesmo inferiorni sa našom tradicijom bilo kojoj planinskoj zemlji Evrope i to treba potencirati a ne dopustiti inferiornim duhovima da nam nameću ono što je manje vrijedno i bezlično. To je obaveza prema našoj tradiciji i istoriji, prema našim precima i vrijednostima koje su nas iznjihale. Obaveza je da bezlične forme iskorijenimo i zamijenimo našim domaćim, iskonskim, vrijednim, koje će nas dostojno predstaviti među narodima i motivisati ljude za kreativnost iz naše baštine. Predloženi objekat je stereotipna kopija hamburger restorana koji postoje kao krajputaške krčme na autoputevima. Slažemo se sa autorima projekta, i onima koji su projekat odobrili, da je objekat savremeno stereotipan i da zadovoljava novu funkciju konfekcijske ishrane masovnih menzi. Samo, to nije u skladu sa svremenim trendovima koji insistiraju na originalnosti i autentičnosti. To nije u skladu sa opredjeljenima u ključnim strateškim dokumentima održivog razvoja i turizma.

Planiranje restorana-kafane na drugom spratu objekta od 100 m2, za tri klub garniture za śedenje, je nerazumljivo i beskorisan luksuz koji se ne slaže sa jeftinim principom restorana masovne ishrane. Ne vidimo razlog da se unosi prostor za ekskluzivne i privilegovane u ekspres restoran i da se razmišlja o razgledanju jezera kroz ogromni prozor na spratu iz klub garnitura. Zašto bi neko śedio u klub garniturama i gledao prema jezeru umjesto boravka u samoj prirodi koja je razlog da se dođe na Crno jezero? Možda nekome pogled na Crno jezero izaziva lučenje želudačnih sokova i potrebu da se u njemu olakša pa i o njima treba voditi računa ali u svijetu to nije baš uobičajeno na najekskluzivnijim prostorima. 99% ljudi koji dolaze na Crno jezero ne dolazi tamo zbog trbuha niti čak želi da uživanje u prirodi sastavlja sa debelim crijevom i kasnije se olakša u prirodi. Očigledno je da se kroz ovaj prostor planiraju neprihvatljivi sadržaji objekta koji bi se u nekom pogodnom momentu pretvoro u drugo nešto napr u apartmanske sadržaje. Način planiranja infrastrukture vode i kanalizacije očigledan je dokaz da se na spratu planiraju drugi sadržaji koji bi sa minimalnim troškovima bili spojeni na infrastrukturu vode i kanalizacije na planu prizemlja. Time se ovaj objekat pretvara u Frankeštajna i sve dimenzije njegovog rada se drastično umnožavaju i ugrožava čitavo okruženje objekta i cijelog Crnog jezera.

Planirani prostori za toalete su nedopustivo mali i sa seoskim standardima. Planirani kapacitet restorana od 70 pośetilaca, te 200 dnevno, je neprihvatljiva improvizacija i unaprijed isplanirana neistina. Planiranje 4 toaleta za objekat od 400 m2 plus ogromne terase, a koji je izložen pritisku od, realno i do 3000 pośetilaca dnevno, je smiješno i pokazuje nekompetentnost projektanta kao i njegovo ne poznavanje funkcije i okruženja objekta. Nemoguće je zabraniti pośetiocima Crnog jezera da se koriste toaletima u kafani. Projekat nije predvidio stražarsko mjesto za toalete a oni se ne smiju ograničavati u smislu korišćenja jer će ljudi vršiti nuždu u šumi. Śedoci smo situacije da se danas ne smije zaći deset metara od staze oko jezera a da se ne nagazi na ljude u nuždi, ljudske izlučevine i da se okolina jezera bijeli od toalet papira. Planirani toaleti su nestandardni u poređenju sa standardom evropskih i američkih parkova i neprilagođeni osobama sa hendikepom. Sramno je, neprihvatljivo, i protivzakonito diskriminisati ljude u prilazu objektu i korišćenju servisa. Samo na ovom primjeru se dovoljno vidi nekompetentnost Agencije za zaštitu životne sredine i g. Spahića kao i Ministarstva turizma i održivog razvoja.

Naredna stranica