Pro et contra: Studija razvoja Durmitora

3.1.Šta se dešava sa širim okruženjem restorana, više od 100 metara, kada se on izgradi? Sadašnji prostor koji je predviđen projektom za izgradnju restoran već je nečijom vizijom urbanizovan i predviđen za ugostiteljsku djelatnost suprotno odredbana Prostornog plana posebne namjene za NP Durmitor. Dodavanjem restorana sa svim objektima koji će morati da ga prate, bez obzira što to nije navedeno u projektu, pretvoriće ulazni dio Crnog jezera, od Mlinskog potoka do mosta na Otoci, u građevinsku zonu i područje kafana i restorana kao i druge nesnosne maloprodaje.

Preduzeće izvjesnog Srdanovića je dobilo na 7 godina cijeli prostor od prilaza sa kolskog puta iz Žabljaka do Mlinskog potoka za izgradnju avanturističkog parka. Prostor će biti premrežen sajlama i čengelama i predviđen za zabavu đece. Zaista tužna sudbina jedne vrhunske atrakcije i nikakva kompetencija državne institucije koja je to omogućila. Širenje čeličnih sajli na centralnu vizuru koji pośetilac dobija kad stigne na Crno jezero i pogleda prema njemu i Međedu je vrhunska skarednost, protivzakonito je i devastira pogled. Pravljenje cirkusa i arlaukanje đece koje dočeka turistu podsjeća ga na seoski vašar u Topoli a ne na vrhunsku ekološku destinaciju i nacionalni park. Park i Crno jezero su sa ovim izgubili svaku autentičnost i postali svoja suprotnost. Čovjek se pita je li ispod dalekovoda ili pored trafo stanice. Prema podatcima koje smo dobili na sastanku sa Državnom sekretarkom za zaštitu životne sredine odluka o davanju zemljišta oko Crnog jezera u zakup g. Srdanoviću je donesena na Vladi Crne Gore. Za sada ne raspolažemo informacijom iz Vlade da li je to tačno a zatažili smo uvid u tu odluku putem slobodnog pristupa informacijama. Zakupac je u ličnom razgovoru potvrdio da je dobio u zakup sav prostor koji pominjemo i naveo da je izgradio samo 30% namjeravanih sajli i čengela. Isti zakupac je dobio na tenderu i pravo da otvori još dvije kafane: jednu na samom ulazu na Crno jezero, ispod njegovih čengela, i drugu u objektu koji je finansirala Austrijska ambasada a koji je poluizgrađen upravo na dijelu parcele na koju se namjerava postaviti novi restoran. Kako je g. Srdanović dobio pravo da radi kafedžijski posao 7 godina biće zanimljivo kako će se riješiti problem lokacije novog restorana. Sigurni smo da će nova lokacija restorana biti dislocirana, suprotno zakonu, tako da se poruši nova šuma kako bi se i novi restoran sa pratećim objektima mogao zbiti između dvije Srdanovićeve kafane. Dakle, izgradnja restorana je samo dio krupnijeg koncepta i zamisli Agencije za zaštitu životne sredine, JPNPCG i Ministarstva turizma da se na obali Crnog jezera formira linija ugostiteljskih objekata i obala izgradi i urbanizuje. Potrebno je zapitati ih zašto to rade suprotno zakonu i zloupotrebljavajući svoja ovlašćenja i koji koncept imaju u vidu. Da li je taj koncept neđe primijenjen i vidljiv u svijetu. Možda je i bolji od postojećeg koncepta zaštite ali se o tome mora odlučiti na zakonit način, u institucijama, javno i transparentno.

Izgradnja restorana uz već izdate lokacije za kafane i razne neprihvatljive sadržaje urbanizovaće potpuno obalu Crnog jezera. Već je primijetno formiranje kontura naselja koje ima svu potrebnu infrastrukturu vode, struje i puta. Jedino kanalizaciju nemaju i otpadna voda ide površinski u jezero. Dodatni preduzetnici sa frižiderima i škrinjama za sladolede, komično privezanim debelim lancima za obližni objekat, upotpunjuju neprihvatljiv dizajn za jednu ekološku destinaciju. Praktično nije vidljiva razlika vašara na Njegovuđi i trka brdskih konja od zone specijalne zaštite prirode Crno jezero. Razlike nema u konceptu. Dosljedno navedenom trendu pretvaranja Crnog jezera u cirkusku šatru i pjacu jeste već dugi niz godina prisutna vanpijačna prodaja nehigijenskih takozvanih šumskih proizvoda, meda i raznih sokova itd na putu prema jezeru. JPNPCG je omogućilo da se sanitarno neispravni proizvodi, lošeg kvaliteta, čak i opasni, potpuno divlje, na suncu, prodaju od strane prljavih prodavaca koji nuždu vrše iza svojih tezgica u šumi a zatim onako neoprani nastave da prodaju svoju nehigijensku, nekvalitetnu i prljavu robu. Pri većoj navali turista ulaz na Crno jezero se pretvara u pjacu koja je u svakom gradu zabranjena iz higijenskih razloga ako ne već zbog bizarne vizuelnosti. Tako konture naselja na Crnom jezeru dobijaju i svoj trg sa voćem i povrćem i formira se selo čergi, ćepenaka, šupa, tezgica ili prodaje na tlu kao što je to pjaca u Tuzima a nekada je bila pljaca na tuškom putu. Nacionalni park i Crno jezero postaju nacionalno zastiđe. Ovo nije moralisanje već konstatacija onog što pośetilac jezera vidi i čega se gnuša.

Naredna stranica