Don Niko Luković – Ana Marija Marović
UTICAJ SREDINE
Poznato je koliko na čovjeka utiče ambijent u kojemu se kreće. Prvu školu kršćanskog uzgoja dali su mladoj Ani njeni roditelji, Dobroćani, duboko prožeti kršćanskom duhom, pa njen učitelj Danijel Canal. Ali na njenu dušu, sklonu na sveti život, besumnje je uticao i grad u kojemu je živjela, kao svojedobno i na drugog ugodnika Božjeg, našega domorodca, bl. Graciju.
Mleci su bili grad kontrasta: mondenskog, grešnog života i kršćanskih vrlina. Ana se povela za ovim drugim. Odabrala je put Marije, sestre Lazareve, o kojoj je Spasitelj rekao: ,,Marija je najbolji dio odabrala, koji se neće uzeti od nje.’’ (Luka, 10, 38-42).
Neosporno je da i ljepota prirode, kultura i svetinje utiču na formiranje svete duše. Nije slučajnost, da najviše svetaca ima iz Sredozemnog bazena, najljepšeg i najkulturnijeg na svijetu, gdje se nalaze i najveće kršćanske svetinje. Božja milost se služi i tim sredstvom, da duše k Sebi privuče.
Venecijanske zore, sunce koje obasjava lagune, bogatstvo boja, čarobni sutoni, bajna mjesečina, koja pruža svoje tajanstvene sjene na 118 otočića – iskićenih hiljadama kuća i vrtića, povezanih sa 369 mostova, između kojih protiče 160 kanala – na tijesne ulice, pijace, kampove i kampiele, na Canal Grande, najljepšu vodenu cestu, na sniježni veo, koji obavija nekoliko desetina kupola i zvonika i trg sv. Marka, koji stoji na granici između mašte i stvarnosti, sve je to Ani Marović uzdizalo dušu k izvoru svake ljepote – Bogu.
Profinjene i preciozne linije crkve svetoga Marka koje su, kako kaže jedan naš savremeni pisac, imale za cilj i dužnost, da ostave u zasjenku najljepši hram dojučerašnjeg svijeta: Aja Sofiju,[18] Tintoretov ,,Paradiso’’ u sali Velikog vijeća duždeve palate i ostale nenadmašive kreacije bogodanih umjetnika u 105 monumentalnih crkava, u 100 palata i u ,,Accademi-i’’ lijepih umjetnosti moćno su uticali na pjesničku dušu i stvaralačke mogućnosti Ane Marović.
Ali još jače je uticala na njenu pobožnu dušu sugestivna moć vjerskih svetinja Venecije: grob sv. Evanđelista Marka, kosti 10.000 kršćanskih mučenika, koje su Mlečani kroz vjekove sakupljali, kupovali i otimali po Orijentu i sahranili u crkvi S. Tomà i u drugim crkvama i moći sv. Ivana Elemozinara, karitativnog patrijarha aleksandrijskog (VI-VII v.), koje su Mlečani 1247. prenijeli iz Aleksandrije u Mletke, a danas se nalaze u crkvi S. Giovanni in Bragora, parohijskoj crkvi Ane Marović, u kojoj je ona bila krštena. A put k Bogu su joj utirali uzori svetaca: sv. Petra Orseola (X v.) koji se odrekao duždevske časti, da se posveti Bogu u strogom anahoretskom životu; Sv. Lovra Giustiniani-a (XIV i XV v.), prvog mletačkog patrijarha, učitelja askeze i mistike; sv. Petra Acotanta (XVI v.) plemića i bogataša, koji je čitav imetak podijelio siromasima; Sv. Jeronima Miani-a (XVI v.), ranije ratnika, a kasnije vojnika Hristovog, oca siročadi; sv. Gregorija Barbariga, plamića, apostolskog pastira i mecene; bl. Julijane di Collalto, i sveca domorodca bl. Gracije, koji je u Mlecima proveo veći dio svog svetog života.
Ali nada sve, milošću Božjom obdarena i vrhunaravno osnažena, pristupanjem na svete sakramente ispovjedi i Pričesti, najefikasnija sredstva milosti, Ana je bila spremna da izdrži tešku borbu, koja joj je predstojala.
_____________________________________________
[18] Mihailo Ražnatović: Golubovi na trgu sv. Marka, Stvaranje, 71, str. 512.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9130
[…] g. spominje se Matija Marović, zapovjednik i vlasnik “tartanele” sa sedam ljudi posade[1]. Zanimljivo je, da se u tom popisu gdje preovladavaju patronimici, spominje prezime […]