Don Niko Luković – Ana Marija Marović

KOLIJEVKA – MLECI

Mleci su – poslije propasti naših srednjovjekovnih narodnih država u zaleđu Boke i tridesetogodišnje Kotorske republike – kroz skoro četiri vijeka (od 1420.-1797.) bili privredni i kulturni centar za Boku Kotorsku. Univerzitet u Padovi su Bokelji učili počevši od XVI vijeka, a neki su od njih bili i istaknuti profesori i rektori na onom visokom učilištu svjetskog glasa (osnovanog 1222.).

Bokelji, u zaleđu ugroženi turskom najezdom, izabrali su manje zlo. Stavili su se pod okrilje moćne Mletačke republike, koja im je pružala garanciju za slobodan razvitak pomorstva, glavne grane privrede ovoga kraja. Mlečani nijesu bili prijatelji našeg naroda, ali su ga ipak darivali privilegijama, jer su im naši ljudi bili najbolji graničari prema Turskoj, a sačinjavali su srž njihove vojske na kopnu i moru. Iako su bokeljski pomorci morali da izdržavaju krvave borbe sa turskim gusarima na moru sve do kraja XVIII vijeka stoji činjenica da je pomorstvo Boke pod Venecijom cvjetalo, osobito poslije oslobođenja Herceg Novog od Turaka (1687. g.), dok nije u XVIII vijeku dostiglo svoj vrhunac, tako da se blagostanje toga vremena odražavalo i u kulturi i u graditeljstvu, osobito pomorskih naselja: Perasta, Dobrote, Prčanja i Hercegnovske obale. Tada su nastale naše monumentalne crkve i palate (van grada Kotora), koje kao dragulji blistaju u kruni prirodnih ljepota Bokokotorskog zaliva.

Sv. Đorđe i Tripun (Scuola Dalmata San Giorgio degli Schiavoni)

Bokeljska kolonija u Mlecima bila je jedna od najjačih i najuglednijih. Naši su pomorci polovinom XV vijeka tamo osnovali svoju bratovštinu sv. Đorđa i Tripuna, sa posebnim statutom, i kovali su srebrne i zlatne medalje koje su u mletačkoj državi kolale kao novac. Ova naša bratovština bila je jedna od najuglednijih među malim mletačkim ‘’školama’’. Crkva sv. Đorđa i Tripuna još je i danas važan spomenik renesanse u gradu na lagunama, osobito zbog devet Carpaccio-vih (1465.-1525.) slika, koje ju rese. O njoj piše poznati esteta XIX vijeka Englez John Ruskin[9]. U crkvi se vidi još klupa na kojoj je urezano ime ‘’Ivanović’’, gdje su za vrijeme Službe Božje klečali članovi te porodice, pa sigurno i naša Ana Marović.

Naši ljudi su se okupljali oko svoje Bratovštine, kao oko žarišta rodoljublja i kulture. Osim Mise, svi su se obredi u toj crkvi obavljali na narodnom jeziku, osobito u Velikoj sedmici. Bokelji su u Mlecima gajili svoje narodne običaje i jezik, tako da su se tamo osjećali kao kod svoje kuće.

Poslovne veze prisiljavale su mnoge Bokelje da se i nastane u Mlecima. Među tima su bili i roditelji Ane Marović, koji su imali svoju kuću u području parohije ‘’San Giovanni in Bragora’’[10]. Zanimljivo je da je ta kuća nekada bila manastir benediktinaca. Tu je živio blaženi Leon Bembo, mletački patricij, koji se odrekao udobnosti svoga doma i tu se povukao kao pokornik da radi kao vrtlar u onoj istoj manastirskoj bašti, koja je kasnije služila kao vrt kuće Marovića. Tu je Ana ugledala svjetlo svijeta 7. februara 1815. godine. Krštena je u spomenutoj crkvi pet dana kasnije. Kum na krštenju bio joj je konte Luka Ivanović. Tom prilikom je bilo veliko veselje u obitelji, jer je Ana došla na svijet poslije šest godina od vjenčanja njenih roditelja. Tu se skupila sva rodbina i mnogi članovi naše kolonije. Držale su se zdravice na našem jeziku i pjevale lijepe dobrotske pjesme. Ali niko od prisutnih nije mogao slutiti, da će to dijete biti ne samo radost svojih roditelja, nego i ponos čitavog njihovog naroda i – svetica Katoličke crkve.

_____________________________________________

[9] John Ruskin: Venezia, la capella degli Schiavoni, p. 157, Firenze, 1925. (Prevod Marije Pezzè Pascolato)

[10] Ta crkva, osnovana u početku VIII vijeka, a pregrađena u današnjem obliku u stilu mletačke gotike XV vijeka bogata je umjetničkim djelima Alvisa Vivarinia (XV v.), Paris Bordone-a (XVI v.), G.B. Cima da Conegliano (XV v.), Tizianove škole (XVI v.) i vajara G.M. Marlaitera i G. Marchiori-a (XVIII v.).

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9130

Objavio Urednik dana sij 10 2022. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst