Don Niko Luković – Ana Marija Marović

NA PUTU U VJEČNI ŽIVOT

Sestra Ana Marija je već od 1880. g. osjećala, da joj se približava kraj zemaljskog života. Te je godine počela ozbiljno pobolijevati. Ali je ipak vršila svoje dužnosti kao nastojnica među sestrama i mladim ženama, prema kojima se uvijek odnosila ljubazno, nježno i pažljivo. Ako bi koja oboljela, često se nalazila kraj njenog kreveta, ili ako je koja trpjela od unutarnjeg nemira, pozvala bi je k sebi, savjetovala i davala uputstva, tako da se dotična zadovoljna i smirena od nje povraćala. Njeni životopisi kažu, da je jedna od moralno propalih djevojaka bila tako okorjela u svom opakom načinu života, da je čak u zavodu izazivala sestre i ostale. Psovala je, drastično opisivala svoje grešne doživljaje. Sva nastojanja i napori sestara nijesu imali uspjeha kod te totalno propale djevojke. Na kraju su predložili sestri-starješnici da je otpusti. Ana Marija je nesrećnu djevojku uzela k sebi, i na kraju je uspjela da je uvjeri da je u zabludi i da se popravi.

Međutim je bolest sve više zahvatala maha. I kroz to svoje najteže doba fizičkih bolova Ana Marija je sačvala vedrinu i veselo raspoloženje, jer duša, koja se posvetila Bogu, ne poznaje žalosti.

Godine 1884. umro je njen bivši učitelj i duhovni otac Danijel Canal. To joj je zadalo veliku bol, tim više što, uslijed bolesti, nije mogla da bude kraj njegove smrtne postelje, da primi njegov posljednji blagoslov i da učestvuje u njegovom sprovodu. Na bolničkom krevetu je, duboko ganuta, oživljavala prošlost, u kojoj se se tako jasno ocrtavali putevi Providnosti, i toplo je molila…

Godine 1885. je konačno zalegla, prikovana uz krevet teškom bolešću raka, koju je podnosila svetačkim strpljenjem. Sestri, koja je trebala da preuzme upravu zavoda, predavajući administraciju, rekla je: ,,Ja sam vidjela bijedu, a ti ćeš vidjeti Providnost’’.

U najtežim bolovima je govorila sestrama koje su je okruživale ljubavlju kćeri: ,,Kada bismo znali cijeniti dragocjenosti stradanja, ne bismo ga izbjegavale, nego tražile. Jedan je svetac govorio, da je ludost žaliti se na kakav križ što nam ga Gospod šalje, kao što bi bila ludost, kada bi se neko žalio jer mu je neko bacio na leđa torbu zlata. Dakako! Udarac bi osjetio, ali bi ga brzo zaboravio videći da je u posjedu blaga. U nevoljama, koje nas snalaze, treba da i mi postupamo tako: istina je, teške su, ali slava čeka onoga, koji ih strpljivo podnosi’’, pa bi dodala: ,,Pomislimo, da nijesmo mi sami koji nosimo križ. Nosio ga je Hrist’’.

Preporučivala im je krepost poniznosti, ,,ljubav u poniznosti’’ i ,,poniznosti u ljubavi’’. Neprestano bi im ponavljala: ,,Ljubite Isusa, ljubite se međusobno, budite ponizne.’’

Ljubav prema posluhu bila je u njoj tako jaka, da ona starješinica, u odmakloj dobi i k tome teško bolesna, htjela je da se pokorava savjetima sestara kao kakva neiskusna novakinja i ne mogavši na drugi način pokazati svoju poslušnost, primala je sa osobitom vedrinom sve što joj se predlagalo. Ako kadkada nije bila u mogućnosti da izvrši kakav savjet sestre bolničarke, molila bi je za oproštenje kao da je prekršila posluh.

Bio je početak oktobra 1887. g. Posjećivali su je gradski svećenici, članovi naše kolonije i mletački patrijarh kardinal Dominik Agostini i brojni svjetovnjaci svih društvenih slojeva, njeni poštovaoci, koji su k njoj dolazili, da se nadahnu pobožnim mislima gledajući njenu kršćansku rezignaciju i predanost u volju Božju i da se preporuče njenim molitvama.

Pošto je svetačkom pobožnošću primila svete Sakramente umirućih, predala je Bogu svoju čistu dušu u 5 s. ujutro dana 3. oktobra 1887. u 72 godini života ponavljajući jedva čujnim glasom riječi: ,,Isuse ljubim te.’’

Ono dobro i lijepo, o čemu je u mladosti pjevala, koje nadilazi sve ljepote i sve dobro na nebu i na zemlji, koje joj je kroz čitav život bila živa čežnja srca, ukazalo joj se u punom sjaju u času prelaza u blaženu vječnost.

,,Dragocjena je pred licem Gospodnjim smrt svetih njegovih’’ (Ps. XV 15).

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9130

Objavio Urednik dana sij 10 2022. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst