Don Niko Luković – Ana Marija Marović

ČASNA SAHRANA

 

Glas o smrti Ane Marije Marović bolno je odjeknuo u Mlecima. Mlečani su sa iskrenom žalošću oplakali smrt svoje velike sugrađanke i dobrotvorke. Veličanstveni sprovod u kojemu su učestvovali svi slojevi građanstva sa mletačkim načelnikom na čelu i visoki crkveni dostojanstvenici, bio je dokazom koliko je Venecija cijenila život i rad ove naše velike žene.

Sam patrijarh, kardinal Dominik Agostini održao joj je u bazilici sv. Marka posmrtno slovo, u kojemu je, pored ostalog rekao: ,,Ana Marija Marović je prava svetica. To mi ne govori samo srce, to potvrđuje njen život; to svjedoče njene sestre; to priznaje jednodušno javno mišljenje’’. Kardinal to dokazuje, dalje, njenim primjerenim kršćanskim vrlinama. Upoređuje je sa sv. Katarinom Sienskom u ljubavi prema Isusu, pa kliče: ,,Ana Marija Marović je zaista žena jaka po Duhu Božjemu’’. ,,Sv. Katarina Sienska – nastavlja kardinal – u jednoj svojoj molitvi pri kraju života kaže: U tvojoj naravi, vječno Božanstvo, upoznaću svoju narav. A koja je moja narav: vatra.[40] Ana Marija, koja je izgarala onim ognjem, koji je u njoj zapalila Pričest, zalazeći u život, čije je strahote i bijedu upoznala, ozdravila je nebrojene duše i izvukla ih iz zla, preporođene. Ali je ljubav jača od smrti, pa Ana Marija i poslije smrti nastavlja sa svojom službom spašavanja’’. Na kraju joj se kardinal Agostini obraća toplom molitvom kao kakvoj svetici od Crkve priznatoj.[41]

Sahranili su je na mletačkom groblju S. Michele, na zemljištu posvećenom molitvama i pokorničkim životom redovnika reda sv. Augustina, gdje se nekada nalazio manastir S. Cristoforo della Pace, u kojem je živio i umro bl. Gracija.

Općina mletačka i uprava njenog zavoda postavili su joj na grob spomen ploču sa ovim natpisom:

 

Ad

Anna Maria Marovich

che la gloria di poetessa e di pittrice fuggendo

l’ebbe tuttavia suo malgrado

che in ciascuna età di vita

fulgori d’ogni cristiana virtù

            umilmente diffuse

l’Istituto ai Servi

            da Lei fondato

per anni 23 resse con soave sapienza

qui la tomba assegnò il comune

accanto al padre dell’anima sua

pie signore ,,Riparatrici dei Sacri Cuori’’

sue comministre e sorelle

questa lapide devotamente ponevano

  1. 1815. m. 1887.

 

 

                        To glasi u prevodu:

Ani Mariji Marović

koja izbjegavajući slavu pjesnikinje i slikarice

postignu je i protiv svoje volje,

koja je u svako doba svog života

skromno zračila sjajem kršćanskih vrlina,

i koja je zavodom ,,Ai Servi’’, koji je osnovala,

za 23 godine blago i mudro upravljala,

Općina ovdje sagradi grob

kraj (groba) njenog duhovnog oca,

a pobožne gospođe ,,Popraviteljice od Svetih Srdaca’’,

njene saradnice i sestre,

ovu spomen-ploču s odanošću postaviše

  1. U. 1887.

 

Njeni smrtni ostaci bili su preneseni 1932. g. iz groblja S. Michele u crkvu njenog zavoda. Tu, iza oltara, u horu, vidi se u podu ploča od bijelog mramora, u kojoj je urezano: ,,ANNA MARIA MAROVICH’’.

Oko njenog groba cvjeta i obnavlja se nevinost, u molitvama, radu i učenju. A iz duša sestara i kćeri izvija se topla molitva: da svane slavni dan u koji će Utemeljiteljica biti uzdignuta na čast oltara.

Na kraju, možemo uvjerljivo tvrditi, da je Ana Marija Marović svojim humanitarno-socijalnim i kulturno-umjetničkim radom sebe uvrstila u red najvećih likova našeg kraja. Ovdje bismo mogli istaći jednu njenu savremenu crtu, da – iako se sva predala duhovnom životu – ipak nije prekinula vezu sa konkretnom društvenom aktivnošću i kontakt sa umjetnošću.

Stoga će ona ostati u sjećanju svih premenitih ljudi kao žena izvanredne topline i dubokih humanih osjećanja.

Mnoge su se naše žene istakle, ali, većim dijelom, samo u jednom smjeru. Međutim Ana Marija Marović svojim životom i radom u javnosti postala je primjer savršene žene, osobito danas, kada se povećava učešće žene u svim oblastima života.

Sada se radi na proglašenju blaženom Ane Marije Marović. Spisi procesa za beatifikaciju nalaze se kod sv. Kongregacije obreda u Rimu.

Nadamo se, da nije daleko dan, kada će jedna nova slava obogatiti svijetlu povorku Božjih zgodnika Kotorske biskupije.[42] A tim i leksikon znamenitih ljudi i žena Jugoslavije.

_____________________________________________

[40] B. Jergensen: S. Caterina da Siena p. 464 (A. Signora, op. cit. 75).

[41] Cardinale Domenico Agostini: Orazione funebre p. 24 (po knjizi Aurelio Signora: op. cit. 46).

[42] Sveta braća Petar, Andrija i Lovro, bokeljski mučenici. Istoričari se ne slažu kada su podnijeli mučeničku smrt. Nije isključeno da su oni starokršćanski mučenici. Moći im se danas nalaze u Dubrovačkoj katedrali, gdje im je u prvoj polovini XIX vijeka podignut na čast oltar, pošto je 1801. bila srušena crkva njima posvećena, koja se nalazila na Stradunu. Oltarsku sliku bokeljskih mučenika izradio je 1812. Carmelo Reggio, slikar iz Palerma, koji je živio i radio u Dubrovniku krajem XVIII i početkom XIX v. Po predanju kosti ovih mučenika su u Srednjem vijeku Dubrovčani prenijeli sa Plavde (Lepetani) u Dubrovnik. Dubrovačka crkva slavi njihovu uspomenu na jedan posebni dan u godini. U Dubrovniku postoji uličica koja vodi do Straduna prema Prekom, zvana ,,Petilovrijenci’’ (skraćenica imena Petar, Andrija, Lovrijenac), jer se nekada tu nalazila njihova crkva. U Relikvijaru katedrale Sv. Tripuna u Kotoru nalaze se tri staklena cilindra sa zajedničkim srebrnim podnožjem i srebrnim poklopcem, u kojima se čuvaju tri komada kostiju braće: sv. Petra, Andrije i Laurencija. God. 1901. podignuta im je na čast crkva u primorju sela Krašića (Luštica). – Bl. Adam, Kotoranin, franjevac misionar na Balkanu u XIV v. Predanje je, da je sahranjen pod oltarom Gospine crkve na Otoku. – Bl. Marin, Kotoranin, franjevac, kojega je 1472. papa Siksto IV poslao kao legata u Perziju, gdje je umro mučeničkom smrću. Oba su pripadala manastiru sv. Franja na Gurdiću (Kotor), koji je 1288. osnovala srpska kraljica Jelena, porijeklom Francuskinja, žena kralja Uroša I. Neki istoričari kažu, da je u XIII v. živio i drugi bl. Marin, franjevac, Kotoranin, mučenik u Tatariji (oko 1288.). – Bl. Gracija, brat-laik pustinjačkog reda sv. Augustina, rođen na Mulu 1438, umro u Mlecima 1508. Papa Leon XIII mu je potvrdio štovanje 1889. – Bl. Ozana, trećoretkinja reda sv. Dominika, rođena u Relezi (Lješanska nahija) u Crnoj Gori 1493., umrla u Kotoru 1565. Papa Pijo XI joj je potvrdio štovanje 1927. – Časni sluga Božji Leopold (Bogdan) Mandić, kapucin, rođen u Herceg-Novom 1866., umro u Padovi 1942. – O. Angelico (Giovanni Battista Martinelli), franjevac Mletačke provincije Reformata sv. Antona, rođen u Castelbrenzone (Verona) 1832., umro na glasu svetosti u biv.sam.sv. Duha u Kotoru 1879. Čitav svoj životni apostolski rad (preko 24 g.) posvetio je gradu Kotoru i Boki. Osobito se istakao za vrijeme haranja kolere u Kotoru i okolini 1867. Širio je pobožnost prema Presv. Srcu Marijinom. Franjevci su mu 1891. prenijeli kosti iz bivše crkve sv. Duha, gdje je bio sahranjen u jednoj niši kraj Gospinog oltara, u crkvu sv. Nikole u Prčanju, gdje se danas nalaze. Mletačka franjevačka provincija Reformata ima ga u popisu svojih redovnika, koji su umrli ,,in odore sanctitatis’’.

 

 

 

Glavna literatura

 

Augustin Grubišić, u broju 15 zadarskog lista ,,La Dalmazia’’ 1846.

Šime Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna, 1856.

Ivan Kukuljević-Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb, 1859, Sv. III)

Ferdinando Apollonio: Anna Maria Marovich, memorie, Venezia 1900.

Niko Luković: Ana Marović, jedna velika Jugoslovenka u Veneciji, Kotor, 1935.

Aurelio Signora: Anna Maria Marovich, Milano, 1952.

Istituto Suore della Riparazione Milano: Quello che non tutti possono capire, Milano, 1962.

Gracija Ivanović: Ana Marija Marović, Stihovi, Zagreb, 1962.

Kruno Prijatelj: Slikarstvo XIX stoljeća u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 1961.

Giulio Lorenzetti: Venezia e il suo Estuario, Roma, 1961. (Podaci o crkvi S. Giovanni in Bragora i manastiru Servita).

 

 

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=9130

Objavio dana jan 10 2022. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

1 Komentar za “Don Niko Luković – Ana Marija Marović”

  1. […] g. spominje se Matija Marović, zapovjednik i vlasnik “tartanele” sa sedam ljudi posade[1]. Zanimljivo je, da se u tom popisu gdje preovladavaju patronimici, spominje prezime […]

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV